Kiza i Kuca
Obecah Zeletu da cu pisati o odmjeravanju snaga Kize i Kuce na Nisanima pa evo da i to odradim.
Njih dvojica godisnjaci a stariji su od mene tri godine dana.
Uzrasta su bili tada, kad te ne racunaju vise u djecu a ni momci ti nedaju sa sobom.
Kiza, crn, golem, ruke ko pratljace.
Kad ga pogledas prepadnes se, a u dusi ni mrava ne bi zgazio.
Zastitnik nas male raje, a mi ponosni na njega.
Zimi nosio dugi crni kaput, kupio mu babo Hakija.
Jedne prilike zaledila Rakitnica na hajvanskoj i oni se klizali sa motkama, a mi mali gledali.
Nesmijes prici, nedaju nam jer je rizicno.
Najednom prolomi se led, a i kako nece pod njim onolikim, i Kiza u vodu.
Plivo bi on ali natopila se ona kapucina vode i nemoze.
Izvukli ga onim motkama.
Jednom je upo i u nabujalu Gracanicu.
Opet s motkom, preskakali.
Kad bi Gracanica nabujaj pa se povuci uvijek je vadio pijesak na svom pralu……
Kuca ili Emco kako smo ga jos zvali.
Mladji brat od Amira Homeinija.
Nije visok ali misicav, jak.
Treniro uvijek i na njemu nije bilo obicna mesa, sve sami misic.
Uvijek me asociro na Carlsa Bronsona.
Mrgodljiv i reko bi uvijek ljut, ali nije.
Dobre duse ali kad se naljuti ne staj mu na put.
Najbolje pravio trubu od vrbove kore i uvijek imala najbolji pisak.
Jednom me malo prebio, osovo mu ja mater.
Kasnije mu zao bilo, ali mu to nisam zaboravio.
Kupio sam od njega birvaktile jaknu “rokericu” i noso sam je godinama.
Cesto sam je posudjivo i nekom od raje.
Imala jarko crvenu postavu……
Hele megdan je zakazan tri dana ranije da bi se znalo ko je od njih dvojice snazniji.
Nema udaraca, nego nako nasnagu.
Mi smo bili nestrpljivi tri dana, jer je to bio veliki dogadjaj.
A na samim Nisanima arena, kruzna otprilike pet metara precnika.
Oivicena malim brezuljkom, ko da je je neko mahsuz pravio.
Dosli smo mi odmah s jutra na Nisane.
Cekali smo zadugo dok se nisu pomolili istovremeno.
Mozda su i zovnuli jedan drugog, jer su im kuce bile jedna uz drugu.
Skinuli su se do pasa i pocelo je zagrijavanje.
Ni jedan nista ne govori.
Ne mogu da se sjetim ko je bio sudija ali vjerovatno Hari Sokolovic ili Srbe Vrazalica.
I stali su na suprotne strane arene.
Dat je znak i Kuca je poletio sa onim svojim neartikulisanim vriskom.
Samo je on to tako umio.
Kiza bez glasa.
Ufatili su se u kostac.
Prvo vrijeme su se onako gurali, nosali i pokusavali jedan drugog da ufate “na fintu”.
Nije uspjelo ni jednom i onda su pali na travu.
Nije bilo avaza, samo se nakon nekog vremena culo puhkanje pa tesko Kizino disanje.
Bio je losiji sa kondicijom daleko, ali njegova prednost je bila masa.
Bio je daleko i tezi i veci.
Mi uzbudjeni, netrepcemo i ne disemo.
Nosili su se oni tako zadugo.
Kiza je presto sa navalama, a Kuca je sa punom snagom pokusavo da ga obori na ledja.
Poslije nekog vremena i on je presto sa nasrtajem, iscrpljen.
Niko nije mogo pobijediti.
Poslije odredjenog vremena prekinut je mec.
Bez pobjedika ili bolje reci oba pobjednici.
Zagrlili su se, poljubili se i razdvojeni ostali dugo da leze.
Od tada su se jako postovali i nikad se nisu oprave posvadjali.
I nikad se nije naglas pricalo o tom odmjeravanju snaga……..