Teva
Participant
    Post count: 8872

    Prokleta bara i istrrrrresaj

    Evo jos dva dogadjaja iz bogatog djetinjstva Gracanicke raje,
    a pisem ih skupa zato sto je u obadva uz mene, izmedju ostalih, sudionik i nas rahmetli Semso Kulovac.

    Prokleta bara

    Jedan od zimskih dana kada je temperatura padala duboko ispod nule.
    A mi smo imali po Pticijaku nekoliko bara od kojih su neke imale precnik povrsine vode od mozda sedamosam metara.
    Neke su presusivale za toplih ljetnih dana.
    U nekima su opet rasle vrbe na kojima smo provodili dosta vremena praveci izmedju ostalog pishte i trube.
    Naravno fatali smo i zabe, punoglavce i dazdernjake.
    Cak smo u jednu, jedne prilike ja i Mare Imamovic sasuli nekolke kile soli praveci more…..
    Zima je i posli mi praviti splav da idemo za “Ameriku”.
    Ja, Semso i Suljo Jusufovic-Chato.
    Suljo je stariji tri godine od mene a Semso mladji godinu od mene.
    Izabrali smo onu gore baru iza Vrbanja, prema Zagracu, jer u njoj nije bilo vrba a ona povelka.
    Donijeli smo i veliku chomagu (motku) duzine oko tri metra i nekoliko kamenova, odozdo iz Dijanovine, tezine tricetiri kile.
    Kamenjem razbijamo led uz obalu sve dotle dok ne ostane slobodan splav u sredini.
    Onda jedan skoci na splav, doda mu se motka i on se odguruje od jedne do druge obale i putuje za Ameriku.
    Tako je doso red i na mene ali ja neiskusan, nisam znao drzati ravnotezu, i prevali mi se splav na jednu stranu i ja chim chimplak potonem u ledenu vodu.
    Srece Suljo malo vece dijete od nas dvojice i nekako me iscupa.
    Njemu sam zahvalan sto sam ziv i danas danile.
    Natopijo se sav vode a i cizme pune.
    Ukocio se ja od zime i ne mogu ni hodati.
    Skino meni Suljo cizme dao ih Semsi da nosi, a mene na krkacu i pravac kuci.
    Kako mu je bilo nositi me onako mokrog, zna on sam, ali je za nagradu dobio od moje mame nekolke kocke secera, a ja sam se zadugo ceso po kosi promrzlim prstima nebili ih makar malo zagrijo.
    Tako se uspjesno zavrsilo nase putesestvuje za Ameriku…….

    Istrrrrresaj

    U ljeto i jesen smo uzivali beruci i jeduci raznorazno voce po svijeskim livadama i vocnjacima, a bogami i povrce po njivama i bascama.
    Jedne prilike posli mi u Tatomirove jabuke.
    Imo ih on dosta a ovaj put nam je meta jabuka krupnih socnih plodova, podaleko od kuce, u cosku njive zasijane psenicom jal kakom drugom zitaricom.
    Vidimo kucu ko na dlanu i ako neko poleti da nas zajmi imamo kad uteci.
    I popeli se mi na jabuku, beremo li beremo u njedra.
    Valjda se zanijeli kad neko zavika “eto Mirka”,
    i mi poskakasmo i pocesmo bjezati.
    Medjutim neznam kako bi ali Seman ne uspjede pobjeci i osta na jabuci.
    A pod nju stigo Mirko, najmladji Tatomirov sin…..
    Imo Tatomir jos dvojicu.
    Radovana traktoristu i Marjana sto je radio u knjizari.
    Marjan pogino valjda oslobadjajuci Rogaticu, jal neko drugo mjesto od muslimana.
    ……Mirko, stariji od nas koju godinu, i ima govornu manu
    Mi ostali pobjegli na sigurno odstojanje, trazimo kamenje po njivi da branimo druga i cekamo sta ce biti.
    Semso se naravno prepo, a Mirko se dere:
    Istrrrrresaj,
    Istrrrrresaj kad ti kazem,
    misleci na jabuke koje je Semso imo u njedrima.
    Bogami Semso istrese jabuke, a i mi moradosmo svoje, da bi se on odmako od stabla da bi Semso siso i mogo bezbjedno uteci prema nama.
    Te godine smo ovu jabuku otavili na miru………