Zambijeve slike inspirisu i podsticu zelju kod citalaca da ih komentarisu. Proslo je mnogo vremena od zavrsetka rata, jos malo vise od pocetka. Svi mi koji smo izvan Rogatice nosimo u sjecanjima slike Rogatice onakve kakva je bila prije rata. Rogatica nekad , sto bi vrlo cesto znali reci. Ponekad reagujemo sa sjetom i velikom dozom sentimentalnosti na promjene, pa ma kakve one bile.
A promjene su neminovne, jos samo kada bi isle u pozitivnom smijeru. Nista vise nije kao sto je bilo pa ni taj vizuelni pogled na Rogaticu. Cesto smo razocarani tim promjenama koje su uslijedile dolaskom nekih novih ljudi a nespremnoscu onih starosjedilaca da ocuvaju makar ono malo duse koju je Rogatica imala. Nije to vise ni nespremnost koliko inat da se iz temelja sve promijeni, kako nicim ne bi licilo na nesto sto nekad bijase.
Ovu Rogaticu sa slika ja vise ne dozivljavam kao moju i sve manje je prepoznajem. Imam osjecaj da to vise nije onaj moj grad jer vise cak ni sa slika ne mogu da prepoznam pojedine kvartove. Proslo je mnogo godina i vjerovatno se dosta toga promijenilo a mi nasim dolascima u Rogaticu imamo sve manje zelju da obilazimo svaki kutak.
Neko vise zbog tuge koju bi mogla sjecanja pokrenuti, neko opet iz straha jer tu sada zive neki novi ljudi koji i ne gledaju bas dobronamjerno na strance, pogotovu one koji bi jos napravili koji snimak. Svako sa nekim svojim razlogom za koji se trazi opravdanje a u sustini su ipak neki drugi razlozi u pitanju o kojima mozda i nismo spremni pricati. Tu bol svako nosi u sebi bez zelje da je podjeli sa nekim drugim pa da se mozda iz toga rodi neka nova nada i zelja za, kako sada stvari izgledaju, nemogucim.
Odabrah upravo ovu sliku usca Gracanice u Rakitnicu. Na hajvanskoj pijaci nekad bijase i poznato kupaliste. Sa lijeve strane, odmah pored hajvanske pijace, stoje neke barake ili su to kuce, ne bih znao reci. Vjerovatno opet neki kvart onih koji su dosli sa strane, mnogi potjerani nevoljom i nezadovoljni sto eto sada moraju biti tamo gdje nikad bili nisu, a ne mogu biti na svome. Rijetki ce priznati da je to bas tako ali u dusi vecina tako osjeca jer iz ovog rata je malo onih koji su profitirali. Uglavnom , vecina gubitnika izgubljenih u prostoru i vremenu.
Izgled ovih kuca djeluje deprimirajuce i vjerovatno bas onako kako se osjecaju i sami njeni stanovnici .
A nekad od hajvanske pijace pa sve do mosta , sa lijeve strane, bijase samo jedna kuca i to Lubarda. Sa druge strane od Krajinog pa nanize uz samu obalu bijahose prala Gazija, Dzananovica, Arukovica i Radovica. Prala skovana od daski, na kolcima pobodenim u rijeku. Bas kao neka mala pristanista za male camce.
Nema vise toga a niti pomenutih stanovnika. Sada je sve drugacije.