Na slici je moj rahmetli otac na identifikaciji svoje brace ubijene na Duljevcu u augustu 1992. godine.
Identifikovao je bracu Fuada i Nedzada Kazica a potom je obavljena dzenaza na groblju na Bistriku.
Moj otac je imao srecu, ako se to uopste moze nazvati srecom, da pronadje tijela ubijene brace i da dozivi da oni budu dostojno pokopani kako to dolikuje svakom covjeku.
Nazalost nije docekao presudu zlikovcima koji su taj zlocin pocinili. Umro je 19. augusta 2004. godine, godinu dana prije presude zlocincima za ovaj gnusni zlocin.
Mogao bih opisati kako se osjecao u tim teskim trenucima ali necu. Njegov izraz lica dovoljno govori o njegovim osjecanjima i neizmjernoj tuzi.
Nadam se da ce svi ostali dozivjeti taj trenutak da pronadju tijela ubijenih i dostojno ih sahrane.