Kako insan može nestati
Problem nestalih osoba je prisutan već sedamnaestu godinu i skoro pa niko ga i ne rješava ili se riješava veoma sporo, naročito u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, njenom istočnom dijelu.
Mnogi nevino ubijeni Bošnjaci nase opštine su ostajala na površini u nekim šumama i jarcima ili su bili zatrpani u prvoj jami pored ceste. Nerijetke su i sekundarne grobnice odnosno izmjestanje iz prvobitnih grobnica. Čak su mnoga tijela naših sugrađana spaljena u njihovim kućama.
Šta znači riječ nestao? I kako to čovjek, žena, starac, dijete mogu nestati?
Dosje nestalih u BiH je odavno prestao biti, ako je ikad i bio, priča o broju nestalih. Priča je to o ljudima kojima oni nedostaju – njihovim porodicama, ljudima koji njihove ostatke traže, sakupljajući ih po poljima, iskopavajući iz grobnica, bilo onih napravljenih nabrzinu, u žurbi, da se ostaci sakriju od divljih životinja i nevremena, bilo onih dubokih, iskopanih sa ciljem da se tragovi zločina sakriju.
U svakom su čovjeku vrata naroda. Koji poništava čovjeka, zatire narod. Koji zatire narod, ubija čovječanstvo. Ubija čovjeka.
Ima svjedoka – svjedoče i pomažu da se nestali pronađu, dostojno sahrane.. Samo što je takvih primjera malo… Oni koji znaju šute, razne komisije su nemoćne da bilo šta otkriju ili dokažu… A koliko se trude, to je već drugo pitanje??
Do kada?! Do kada ce voljeni traziti voljene?? Do kada ce najmiliji tražiti najmilije.
I sve dok se traže i dok se pitaju rogatički Bošnjaci gdje su njihovi najmiliji, gdje je njihova rodbina, gdje su nijove komšije, radne kolege, sugrađani – Nestali nisu nestali. Oni su s nama. A ako ih proglasimo zaista nestalima, ako ih prestanemo tražiti – nestat ćemo i mi s njima.
I zato istrajmo na mukotrpnom putu traženja nestalih rogatičke opštine..