U junu 1939. Camila Dzindu i mene su primili u KPJ. Od nas dvojice i Slavka Gluhovica iz sela Zivaljevina obrazovana je partijska celija. Ja sam odredjen za njenog sekretara. Preko Danila Djokica iz sela Djedovaca bili smo povezani sa partijskom organizacijom na Glasincu. Od formiranja partijske celije u selu Satorovici i Osovo KPJ razvija organizovan i intenzivan rad. Forme rada su bile jako raznovrsne. Posebno bih istakao formiranje zemljoradnicke zadruge u selu Satorovici. Osnovana je 1939. godine u reziji Zemljoradnicke stranke. Mene su izabrali za predsjednika, Dragomira Mimica za potpredsjednika i Camila Dzindu za sekretara. Zadruga se odrzala sve do rata i odigrala je znacajnu politicku ulogu u ovim selima. Veliku paznju partijska celija je posvecivala neposrednom politickom radu sa ljudima. Koristili smo tezak zivot seljaka za kritiku postojeceg rezima i otvaranje perspektiva borbe za bolju buducnost radnika i seljaka. U toku 1939. i 1940. godine partijska celija je primila za kandidate KPJ: Mehmeda Hodzica iz sela Satorovica, Agana Durmisevica iz sela Okruglo, Arifa Hodzica, Sulju Plehu i Hameda Mesanovica iz sela Osova, te Sabriju Hodzica iz sela Zepa.
U toku 1940. godine u KPJ je primljen Rasim Dzindo, student medicine, a u SKOJ: Ragib Dzindo, Hamed Dzindo, Rasim Zunic i Asim Hodzic, djaci srednje tehnicke skole, te Agan Zagorica, djak Uciteljske skole u Sarajevu.
I mi komunisti smo organizovano i uporno radili na svojoj samoizgradnji. Proucavali smo marksisticku literaturu, ulazuci pri tome ogromne napore, jer ja sam bio samouk, a Camil Dzindo je imao samo nekoliko godina vjerske skole – mejtefa.
Godine 1940. u selo Satorovice dolazi Slobodan Prineip Seljo, a 1941. Hasan Brkic radi upoznavanja sa radom nase partijske celije i njenog daljeg usmjeravanja.
Pocetak drugog svjetskog rata i izbijanje fasiticke opasnosti za nasu zemlju temeljito smo objasnili u nasim selima, a takodje i stav KPJ da se nasa zemlja jedino osloncem na SSSR moze uspjesno suprotstaviti fasistickoj opasnosti. Mi smo poblize pratili akcije studenata Beogradskog univerziteta u vezi sa fasistickom opasnoscu. U stvari, Rasim Dzindo je tri godine pred rat prenosio u nasa sela revolucionarni polet sa tog univerziteta. On je bio taj koji je davao siroka objasnjenja o politickim zbivanjima u svijetu i nasoj zemlji o SSSR-u i socijalizmu, o radu KPJ i njenoj borbi za bolji zivot radnika i seljaka. On ima velike zasluge sto se tokom nekoliko godina pred rat u ova dva sela formirao jak politicki aktiv, cvrsto vezan za politiku KPJ, tako da nije bio iznenadjen napadom fasista i okupacijom nase zemlje.
Pocetkom aprila 1941, kad su skole zatvorene, svi djaci iz nasih sela su se vratill kucama. Od njih je Rasim Dzindo odmah formirao aktiv SKOJ-a, u koji su usli: Ragib Dzindo, Asim Hodzic, Rasim Zunic i Agan Zagorica – svi djaci; Sejfo Durmisevic, radnik; Agan Durmisevic, Salko Durmisevic, Avdija Mesic, Drago Lubarda i Milan Popovic – svi zemljoradnici. Za ovaj aktiv je bio vezan i Hamed Dzindo iz sela Dzindica. Aktivom je rukovodio Rasim Dzindo.
(nastavice se)