Iz Muslimanske cete na Romaniju je stiglo oko 50 boraca. Sem Mehmedalije Fazlagica, Bedrudina Makica, Serifa Rasidkadica, Mustafe Fazlagica, jednog druga iz Foce i dvojice Hercegovaca, svi ostali su bili mjestani iz okoline Rogatice. Zato smo odlucili da od drugova koji nisu mjestani formiramo grupu i sa njom smo ostali Camil Dzindo i ja, a svima ostalim smo dali zadatak da se vrate u sela, s tim da prema mogucnostima nastave da pomazu NOB i da ponovo izadju u partizane kada za to budu povoljniji uslovi. Medju njima se nalazilo i nekoliko clanova KPJ, kojima smo dali zadatak da rade sa otpustenim borcima i narodom u svojim selima i nastoje da ih odrze i dalje vezanim uz nas pokret.
Sve otpustene borce ustase su detaljno saslusavale a neke i maltretirale. Adila Nalbantica iz Osova su ubili. Oko 20 ljudi su mobilisali u svoje redove. Ostali su uspjeli da izbjegnu stupanje u neprijateljsku vojsku i saradnju sa okupatorom, a neki su pred kraj rata ponovo stupili u nase redove. Grupa koju smo formirali nekoliko dana se kretala po selima oko Rogatice. Posto smo imali vezu sa drugovima na Glasincu, a preko njih sa Sekovicima, kao i sa nasim snagama oko Foce, drugovi su iz nase grupe izrazili zelju da ih uputimo u njihov kraj. Tako su prema Foci otisli Serif Rasidkadic i jos jedan drug iz Foce – cijeg se imena ne sjecam, i dva druga iz Hercegovine, dok su Mehmedaliíja Fazlagic i Bedrudin Makic izrazili zelju da se prikljuce 6. istocnobosanskoj brigadi, pa su preko veze tamo i upuceni.
Tako smo ostali samo Camil Dzindo i ja. Ustase iz Rogatice su ubrzo preduzele akciju da nas pohvataju. Prvo su pokusali da nas preko nekih nasih komsija, koje su bile u ustasama, nagovore da se predamo. Kad to nije uspjelo, onda su mene ucijenili na 500 000 kuna, koje bi se isplatile u njemackim markama, i pojacali potjeru za nama. Ubrzo su i Nijemci organizovali potjeru za nama. Gestapo je radio na tome da ubaci nekog spijuna u nasu grupu. U novembru 1942. dosao nam je jedan domobran, rodom iz Hercegovine, cije je ime bilo Abid.***) Ubrzo zatim dosao nam je Omer Dedic domobran, inace po zanimanju zeljeznicar, rodom iz sela Hrasnice kod Sarajeva. Poslije njega pridruzio nam se Avdo Metiljevic, oruznik, takodje rodom iz Hrasnice. Dolazak ovog oruznika bio nam je jako sumnjiv. Medjutim njegov komsija Omer Dedic se jako zauzimao za njega, tvrdeci da se radi o dobrom i postenom covjeku. Nasi saradnici su nas izvijestili da je Avdo Metiljevic dezertirao iz oruznika zato sto su ga htjeli premjestiti iz Rogatice u selo Zepu. Ostao je s nama oko 15 dana, a zatim pobjegao u Rogaticu. Shvatili smo da je bio ubacen sa ciljem da otkrije nage saradnike, a mozda je imao namjeru da sam pokusa da nas likvidira, da bi naplatio ucjenu. Njegovim bjekstvom posumnjali smo i u Omera Dedica, pa smo u dogovoru sa drugovima sa Glasinca formirali sud, osudili ga na smrt i strijeljali.
Poslije toga Camil Dzindo, Abid i ja smo se kretali po selima oko Rogatice i zahvaljujuci dobrim obavjestenjima o planovima ustasa za nase hvatanje, uspjeli smo izbjeci sve zamke i zasjede a zadrzati se na terenu oko Rogatice. U tome su nas iz grada Rogatice narocito pomagali dr Alija Tomic, Remzija Kreso i Hasan Pilav, koji je bio kotarski predstojnik.
Dr. Alija Tomic
Preko njih smo, pored vaznih obavjestenja, dobijali i sanitetski materijal, kao i nesto novca, koje su prikupljali simpatizeri NOP. Sanitetski materijal i novac je preko Vese Raskovica i Ljuboja Jovicica upucen u selo Gucevo, a odatle smo dio dobili za nasu grupu. Ogorceni neuspjehom, Nijemci su preduzimali razne mjere nasilja protiv Muslimana za koje su sumnjali da nas pomazu. Tako npr. poslije naseg boravka u selima Dobrasini, Kramer-Selu, Brezju i Buratima, gdje smo odrzali konferencije, Nijemci su iz ovih sela pohapsili oko 50 Muslimana i otjerali ih u Rogaticu, drzali zatvorene u dzamiji 8 dana, a zatim vecinu od njih sproveli u zatvor u Sarajevu. Dr Alija Tomic i dr Sefik Sadikovic su organizovali akciju uglednih Muslimana pa su Nijemci bili prisiljeni da vecinu pohapsenih puste iz zatvora iako je jedan broj tih ljudi, kao npr. Husein Katica i Saicir Hadzihasinovic iz Brezja i Ramo Barjaktarevic iz Dobraca, zaista saradjivao sa nasom grupom.
————————————————————–
*** Samovoljno napustio nase redove pred dolazak 6. istocnobosanske brigade u V ofanzivu.
(nastavice se)