Dolazak ovih boraca omogucio nam je da formiramo novu muslimarisku cetu od 45 boraca. Za komandira cete postavili smo Demku Hodzica, a za politickog komesara Mehmedaliju Mesica . Sa ovom cetom smo krenuli za Focu, gdje smo se javili Vrhovnom stabu. Tu smo dobili zadatak da cetu smjestimo u kasarnu u Foci i sa njom organizujemo politicki rad, a da sa grupom politickih aktivista podjemo u muslimanska sela oko Foce radi okupljanja Muslimana u NOB. Od Muslimana iz Foce, Gorazda i okoline koji su tih dana stupili u partizane nastojali smo da formiramo novu Muslimansku cetu. Medjutim, veliki broj omladinaca Muslimana po zadatku smo slali u Proletersku brigadu, gdje je formirana poznata omladinska ceta. Od ostalih smo nastojali da stvorimo cetu i na taj nacin da formiramo novi Muslimanski bataljon. Ja sam bio predvidjen za komandanta bataljona, a za politickog komesara je postavljen Mika Fliker. Na okupljanju novih boraca iz Foce i okoline narocito su dosta uradili Aziz Cerkez i Jusuf Fejzo. Ubrzo nam se javilo 30-40 ljudi. Jedan broj nam je obecao da ce izaci u partizane s tim da privremeno ostanu kod kuce, kako bi zbrinuli familiju prije nego sto mi eventualno napustimo Focu. Vecina tih ljudi nam nije dosla kad smo mi napustili Focu, jer smo je napustali u situaciji kad je otpocela neprijateliska ofanziva.
Dolaskom ovih boraca brojno stanje nam se povecalo na oko 80 ljudi. Bataljon ipak nismo formirali, posto je pocela III neprijateljska ofanziva. Krajem aprila dobili smo zadatak da zaposjednemo polozaje na liniji: Skributaca – Gradacka stijena – Brod na Drini. Tu smo ostali do 11. maja kada smo se pod borbom preko sela Zakmur povukli u rejon Vrbnice. Prilikom povlacenja uputili smo na brdo Mala Kmurica jednu desetinu na celu sa Azizom Cerkezom da osmatra rijeku Drinu u rejonu Broda na Drini i da nas izvjestava o kretanju neprijatelja u tom rejonu i o eventualnom podizanju mosta. Kada smo sutradan poslali kurira sa jednim seljakom mjestaninom da povuce tu desetinu, oni je nisu nasli, pa smo mislili da je desetina nastradala. Poslije rata sam saznao da je vodic zaveo naseg kurira i da je desetina ostala na tom polozaju dva dana i dvije noci, pa kad su posumnjali da nije nesto u redu i potrazili vezu sa nama, nas nije bilo jer smo odstupili preko Zelengore. Desetina je nakon desetak dana uspjela da uhvati vezu sa dijelovima Kalinovickog odreda, kome se i prikljucila.
Po stizanju u Vrbnicu dobio sam zadatak da od cjelokupnog ljudstva formiram jednu cetu (mene su odredili za komandira cete, a za politickog komesara Mehmedaliju Fazlagica) i da sa cetom udjem u sastav dijelova Romanijskog odreda, koji su se takodje nasli u rejonu Vrbnice. Od tih dijelova oformljena je grupa Romanijskog odreda, za cijeg komandanta je postavljen spanski borac Mihajlo Milosavljevic, a za politickog komesara Mika Fliker. Grupa je dobila zadatak da se probije na Romaniju. Sa njom se kretao i zbjeg od oko 200 zena i djece sa Romanije.
18. maja grupa Romanijskog odreda izvrsila je pokret pravcem: Vrbnica- Zelengora – Dobre vode kod Kalinovika. Pred samu zoru je stigla u rejon Dobrih voda i tu je dat odmor. Nismo znali da smo stigli u neposrednu blizinu ceste. Iznenada smo napadnuti sa svih strana od vrlo jakih snaga Talijana i cetnika. U kracem okrsaju razbijeni smo u nekoliko vecih i manjih grupa. Poginuo je komesar grupe, dok je komandant nestao. Pod vrlo teskim okolnostima probijali smo se preko ceste Kalinovik – Foca. Jedan dio nije uspio preci cestu pa je to ucinio tek sljedece noci. Iz Muslimanske cete u toj borbi je poginulo nekoliko boraca. Jusuf Fejzo je zarobljen i kasnije strijeljan u Jasenovcu. Jedan dio boraca Muslimanske cete vratio se nazad ka Vrbnici i tamo se prlkljucio jedinicama Kalinovackog odreda, a neki su stupili u proleterske jedinice. Borci nase cete koji su bili rodom iz Rogatice probijali su se preko ceste ka Jahorini. Adil Mulaosmanovic je uhvacen od cetnika i ubijen. Dervisa Divovica su uhvitile ustase, sprovele u logor i ubile kasnije u Zemunu.
Vecina iz grupe Romanijskog odreda uspjela se probiti preko ceste i ponovo se prikupiti na Jahorini. Odatle smo izvrsili pokret pravcem: Vrhpraca – tunel kod Stambolcica – selo Stajna – selo Begovici Kod sela Begovica je doslo do manje borbe sa ustaskom legijom, koju smo rastjerali. U sumi kod sela Begovica susreli smo se sa grupom Gruje Novakovica i Tome Manjkalovica. Od njih smo saznali kakva je situaeija na Romaniji. Vecina partizanskih sela bila je popaljena i opljckana pa je vladala velika nestasica u hrani. S obzirom na to i na brojne snage neprijatelja, na sastanku sa drugovima sa Romaniie zakljuceno je da za sada ne postoje uslovi za opstanak vecih jedinica na Romaniji pa je dogovoreno da se svi borci koji za to imaju mogucnosti privremeno vrate svojim kucama, a ostali da se organizuju u manje grupe i krstare oko svojih sela.
(nastavice se)