Osamnaestog januara u 03,00 Nijemci su skijaskim odjeljenjima izvrsili iznenadni napad na nase polozaje na Kovanjskom brdu i razbili nasu odbranu. Od boraca iz moje grupe tu je poginuo Hasib Durmisevic iz sela Okruglo, a tesko su ranjeni Idriz Hodzic i Rasim Zunic komandir i komesar 3. cete. Idrizu je rafal prebio obje noge i desnu ruku, a Rasim je takode pogodjen sa nekoliko metaka u prsa i prebijena mu je jedna ruka. Prebacili smo ih u selo Gucevo i smjestili u kucu Rajka Karisika. Sa njima smo ostavili Azema Zunica. Obojica su umrla u toku noci. Dok su bili zvi, mirno su razgovarali i junacki podnosili rane. Kada je Rasim prestao razgovarati, Idriz je rekao: »Eto, on je umro, i ja cu uskoro« i ubrzo zatim je i umro. Sahranjeni su u selu Gucevo, a poslije rata njihovi posmrtni ostaci su preneseni u partizansko groblje u Rogaticu.
Poslije borbe na Kovanjskom brdu mi smo odstupili u pravcu Podromanije, s ciljem da se probijemo ka Varesu. U tome nismo uspjeli, jer je neprijatelj vec bio ovladao Podromanijom i Sokolcem, te smo se vratili ponovo u selo Satorovice. Posto do tada nista nisam uradio u vezi sa zastitom borackih familija od cetnickog terora, niti sam u stvari znao kakvo je stvarno stanje u nekim selima, to sam nekoliko boraca iz moje grupe poslao u njihova sela da izvide situaciju i obidju familije nasih boraca. Tako sam Becira Alispahica poslao u selo Vjetrenik, Zahida Tankovica u selo Rakitnicu, Naila Konakovica u selo Parzievice i Alju Mesanovica u Osovo. Alju Mesanovica i Becira Alispahica cetnici su odmah ubili cim su stigli kuci. Zahida Tankovica su takodje uhvatili i izveli na strijeljanje, ali je uspio pobjeci. Medjutim, pri bjezanju pregazio je vodu i smrzle su mu obje noge, pa se krio neko vrijeme kod neke zene, gdje su ga cetnici nasli i ubili. Naila Konakovica su uhvatile ustase kod kuce, odvele ga u Podromaniju i zaklali na samom raskrscu puteva. Tako je od nas 10 koji smo dosli kod Varesa za vrlo kratko vrijeme poginulo 7. Sa mnom je ostao jos jedino Meho Hodzic I Ibro Pleho. Okupili smo nekoliko ljudi iz sela Satorovici, Okruglo i Osovo i sa njima se jedno vrijeme kretali po tim selima i stitili ih od cetnika.
Pocetkom februara u ova sela stigao je znatan broj boraca iz Muslimanskog bataljona. Pokazali su nam propusnice, iz kojih se vidjelo da su otpuseteni iz Muslimanskog bataljona. To me je jako iznenadilo i zabrinulo, jer iz objasnjenja koje sam dobio od tih boraca nikako nisam mogao da shvatim zasto su toliki ljudi otpusteni. Zato sam odmah sa Mehom Hodzicem i Ibrom Plehom krenuo ka Varesu. Probijali smo se kroz cetnicima posjednutu teritoriju i kroz sela kojima su ovladale ustase i Nijemci. Ipak smo se uspjeli probiti do bataljona gdje smo stigli 6. februara. Tada sam saznao da se za vrijeme moga odsustva u bataljonu dogodila velika promjena.
Petnaestog januara pocela je neprijateljska ofanziva iz Varesa. Do tada ove snage su vrsile jace ispade prema polozajima Muslimanskog bataljona, ali je bataljon tim napadima uspjesno odolijevao. Tih dana su iz Muslimanskog bataljona dezertirala dva borca. Izgleda da je preko njih neprijatelj saznao da se Muslimanski bataljon nalazi u teskoj situaciji. Najveci problem bio je nedostatak municije, narocito za puske »sinjare«, kojih je u bataljonu bio znatan broj, a imale su svega po 5 – 10 metaka; u bataljonu je vladala neizvjesnost u vezi sa familijama, jer usljed ofanzive i opasnosti da cetnici pohvataju i pobiju kurire, ja nisam mogao poslati izvjestaj, a i situacija je bila vrlo losa, pa je bilo bolje da ne saljem takve rdjave vijesti u bataljon; pred sam pocetak neprijateljske ofanzive iz Muslimanskog bataljona je izdvojeno 10 probranih boraca i upuceno u Zenicki odred. Upuceni su: Rasim Dzindo, Pasan Dzindo, Camil Dzindo (Muratov), Hasan Hodzic, Adil Hodzic (Hasibov), Semso Suceska, Velija Smajic, Mahmut Hanjalic Maso, Alija Sosevic i Mujo Behmen.***
S obzirom na to da sam ja vec bio odveo 10 boraca, te odlaskom jos ovih 10, bataljon je znatno oslabljen; jedan borac je osumnjicen kao spijun, pa je osudjen na smrt i strijeljan. Oko toga se u Bataljonu vodila diskusija. Hrana je bila slaba, a borci iznureni visednevnim borbama i danonocnim drzanjern polozaja po vrlo jakoj zimi. Pogibija komandanta Romanijskog odreda druga Cice i odlazak proletera i Vrhovnog staba sa teritorije Varesa takodje su negativno uticali na raspolozenje Muslimanskog bataljona. Cetnici su poceli otvoreno prijetiti da ce izvrsiti napad na Muslimanski bataljon.
————————————————————–
*** Kao borci Zenickog odreda poginuli su: Camil Dzindo (Muratov), Velija Smajic, Semso Suceska i Adil Hodzic (Hasibov), Pasan Dzindo je ubijen od cetnika u rejonu Vlasica. Rasim Dzindo je uhvacen od ustasa u rejonu Vlasica, sproveden u Jasenovac i tamo ubijen, Mujo Behmen, Alija Socevic i Mahmut Hanjalic su pocetkom maja 1942. usli u sastav 1. udarnog bataljona, a kasnije u sastav 6. brigade. Kao borci te brigade su i poginuli, i to Behmen u Bosutskim sumama, oktobra 1942, a Sosevic i Hanjalic u toku pete neprijateljske ofanzive.
(nastavice se)