Dolazak Vrhovnog staba sa 1. proleterskom brigadom u istocnu Bosnu krajem 1941. godine imao je velikog uticaja i na razvoj dogadjaja na podrucju Varesa, gdje se nalazio Muslimanski bataljon. Neprijateljski garnizon u Varesu ogranicio se na odbranu i prestao je sa ispadima. Cetnici su »uvukli rogove«, iako su krajem 1941. i pocetkom 1942. godine na terenu odreda »Zvijezda« bili prilicno aktivni. Prijetili su i Muslimanskom bataljonu, u kome se dolaskom proletera raspolozenje vidno poboljsalo, a narocito poslije demonstrativnog napada koji je Muslimanski bataljon sa dijelovima 1. proleterske brigade izvrsio na Vares i Pajtov Han.
Medjutim, 10. januara 1942. u bataljon je stiglo pismo od komandanta Romanijskog odreda druga Cice, u kome se predlaze da ja sa jednom cetom Muslimanskog bataljona odem na odredjeno vrijeme u muslimanska sela oko Rogatice radi umirenja i zastite familija boraca Muslimanskog bataljona koje cetnici terorisu i ubijaju. Jos prije toga u bataljon su tako reci svakog dana stizale vrlo uznemirujuce vijesti od rodbine boraca. Saznali smo da je u selu Dzindici pobijeno oko 70 ljudi, zena i djece i selo zapaljeno. U selu Vjetrenik u jednoj kuci je pobijeno 15 odraslih muskaraca; u selu Zivaljevici u mejtefu je zapaljeno 30 ljudi, zena i djece; u selu Osovu, pored ostalih, ubijeni su otac i majka cetvorice nasih boraca – Demke, Nume i Arifa Hodzica; zene nekih boraca i vise djevojaka iz ovih sela su silovane; moja zena se djecom je morala napustiti selo i pobjeci u Rogaticu, posto je obavijestena od Djuke Lubarde iz sela Okruglo i Arse Losica, iz sela Osovo, da ce ih jedna grupa cetnika zapaliti u kuci uoci Nove godine, itd. Bataljon se uskomesao i borci su trazili da se familije zastite. U vezi s tim u Muslimanski bataljon su dosli Hasan Brkic i Rato Dugonjic. Sazvan je i sastanak svih komunista u bataljonu da se temeljito sagleda raspolozenje boraca i da se vidi kako da se borci stisaju. Odluceno je da ja sa grupom boraca iz raznih sela krenem 12. januara na dvadesetak dana u muslimanska sela oko Rogatice i Sokolca radi zastite familija.Sa mnom su posli Idriz Hodzic i Rasim Zunic, komandir i komesar 3. cete i jos 7 boraca, s tim da se u selima prikupe novi borci i po mogucnosti oformi vod ili ceta sa kojom bi izvrsili postavljeni zadatak.
U selo Satorovice smo stigli 15. januara, gdje nam se odmah prikljucilo nekoliko novih boraca. Jedan od njih je bio Azem Zunic, brat Rasima Zunica, komesara cete. Ja sam ujutro otisao u Rogaticu da obidjem ranjenog Hasima Hodzica i da vidim kakva je situacija.
U komandi mjesta su mi rekli da Talijani nastupaju od Visegrada, a Nijemci od Mesica i da je u toku neprijateljska ofanziva. Trazili su od mene da sa grupom boraca sa kojom sam dosao pojacam odbranu Rogatice od pravca Visegrada, sto sam i uradio. Medjutim, cetnici su napustili polozaje i Nijemci su sa pravca Mesica usli u Rogaticu. Da nas ne bi odsjekli od nasih snaga na Romaniji, mi smo se preko Pljesevice i sela Guceva povukli na Stjenice. Tu smo dobili novi zadatak da sa dijelovima 1. proleterske brigade Romanijskog odreda posjednemo polozaje iznad sela Kovanja i sprijecimo prodor neprijatelja od Rogatice ka Romaniji.
(nastavice se)