Imao Hođa mladu ,lijepu, a bogami i jaku ženu koja se znala naljutiti kad bi on zakasnio kuči.Jedne noći zasjeo Nasurudin s jaranima pa eglenisao do iza pola noći. Kad došao kuči ,na vratima ga doćekala njegova hanumica.Hođa nije uspio ni jedne riječi izustiti opravdanja jer mu je hanuma odvalila žestoku šamarčinu.Iznenađen Hođa pade niz stepenice pravo na cestu derući se od bola i iznenađenja.Skupiše se komšije pa ga upitaše:-Ama, bolan Nasurudine ,šta to bi?-Ništa ništa,samo je moj kaput pao na zemlju.-Kako kaput može toliko galamiti?-Može može ,kad sam ja u njemu.