Pošao Hođa da posjeti jednog od najbogatiji ljudi u svom selu.Kad je došao do kuče, vidje bogataševo lice na jednom od prozora.-Eno Nasurudin,-hođe on sigurno dolazi da nešto pozajmi,-pomisli bogataš pa se brzo maknu sa prozora.Kad je Nasurudin pokucao na kapiju, otvori mu sluga pa reće:Žao mi je, efendija, ali moj gazda nije kod kuće.Ima hefta dana kako je odputovao na jedan dalek put,-slaga sluga.-Poselami ti, blago meni, svog gazdu pa mu reci kad iduči put pođe negdje iza kuće, ,neka opet ne zaboravi glavu na penđeru,-odgovori Hođa i ode za svojim poslom.