Evo jedno druzenje kod naseg hadza.
[color=#0000FF] Cesto me podje ah na stara zimska sijela. Rogatica mali gradic, pa oko tebe sve familija ili prijatelji, maksimalno cigara hoda. A ono zacas “Eno neko kuca”. Hajde pa brzinski, kriske u rernu, pa zakuhaj sira pa kiseli kupus, pa se nesto i nadjelja, popiti po zelji , e onda se moze i eglenisati. A Sarajevo plaho veliko pa se moras nakaniti a bogami ovaj novi obicaj i najaviti, pa hoces li biti primljen ili neces? Mene malo izvlaci ona radnja pa tu se opet skupimo ponekad.
Prije neki dan zvoni telefon, kaze Naza Muhamed i Nedzmija Alagic, hoce da svrate neki papir. Vecina vas zna da su oni bili prosvjetni radnici . Ja sam ih poznavao samo toliko da bi se pozdravili kad se sretnemo na ulici. Muhamed cak nije ni znao da smo ja i Naza bracni par. Ali sta je to sto ja uvijek ponavljam da krasi nase sugradjane: Svi ili vecina smo mi raja volimo druzenje, volimo ono sto gore navedoh. Od planirane petominutne posjete otvori se pravo sijelo kao ono prije. Lejla organizova kriske, sir i kajmak, kiseli kupus, ja donesoh iz podruma pa Lejla jos nekih dodataka napravi. Ja meraka. Otvori se eglenisanje. Pa 4-5 sati prodje ko planiranih 5 minuta. Na kraju se slozismo da traba samo malo vise volje mozda i tolerancije da nam bude mnogo bolje. I u dusi covjek osjeca mir i zadovoljstvo nakon ovakvih sjela. A nama je bas bilo fino.
Kao nakad………[/color]
