• pismo Bosanca iz Amerike
Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi; izbrisati je da ne boli.
Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota.
Uspomene i sjecanje me najvise zezaju. Da nije njih, poslije ovih 12 godina provedenih ovdje, bio bih pravi Amerikanac.
Bio bih glup, radio bih od jutra do mraka, jeo hamburgere, gledao televiziju i stedio pare da, jednom kad napunim (ako napunim) 70, odem na put oko svijeta.
Dobio sam novi broj telefona. Zeza me i taj broj pa sam pozurio da ga javim staroj raji sirom svijeta. Novi broj za staru raju. Sjetio sam se poslije da me niko nije zvao ni na stari, pa sam zakljucio da bi bilo najbolje da im svima kazem da ih vise necu zvati sa onog starog broja nego sa novog.
Zeza me i ta odluka, i stara raja, a zeza me i to sto nemam nove raje, pa njima ne moram javljat ovaj broj. Ima u svakom zlu i malo dobra.
Sve mi smeta. Smeta mi sto mi je zena, kako je starija, sve slicnija svojoj mami.
Smeta mi sto mi djeca nece u Bosnu. Kazu radije bi na Havaje, dosadno im u Sarajevu.
Eto, smeta mi i Bosna, i Sarajevo, i prije i sad. Zezaju me i Havaji, jer je i meni bas briga za Havaje.
Bio sam u Bosni, do sad, osam puta. Potrosio silne pare i smeta mi i to jer sam mogao mirno zivjeti bez duga na kreditnim karticama, pa me sad zeza i
dug. Zeza me i to sto mi nije zao para, a kad mi nije zao, vidim da cu jos dugo ostati samo skoro Amerikanac.
Zeza me i naglasak, pa kad god progovorim, uvijek me neko pita odakle sam. Zato najradije sutim. Bas ih briga odakle sam ja.
Vrucina na Floridi i uragani me pravo zezaju Na plaze ne idem vec godinama.
Od kad su zabranili pusenje u restoranima, jedem samo kuci. Smeta mi sto ne mogu pusiti gdje ja hocu, a zezaju me i cigare od kojih sve teze dišem.
Zeza me americka unutrasnja i vanjska politika. Zeza me americki predsednik i svi oko njega i do njega. Smetaju mi visoki porezi, skup benzin i slab odnos dolara prema euru.
Smetaju mi crnci, Spanci, Meksikanci, Kubanci, njihov jezik, njihova muzika.
Smeta mi i to sto vise ne mogu slusati ni nasu muziku.
Smeta mi americka televizija, americki filmovi, a i naši novi filmovi koji su svi kao, ono, poucni.
Kad mi je tesko i kad mi se skupi, idem trositi pare – kupovat. Tako se ovde prazni. Zeza me to sto ne znam drugaciji nacin da se ispraznim, osim da kupujem.
Smeta mi što vise ne pisem i sto nemam motivacije. Smeta mi sto osjecam da sam postao glup i sto mislim da prije nisam bio. Mozda mi to najvise smeta
Nastavice se…