Smeta mi i to sto svakom Amerikancu moram objasnjavati da su kod nas bolnice i skole bile besplatne i da su nam komarci k’o njihovi, a ne veliki ko rode. Smeta mi sto mi ne vjeruju kad im pricam o uspomenama. Toliko su lijepe da je u njih i tesko povjerovati.
Smeta mi i to sto me zovu dijaspora ili dijareja i dijaliza, ne znam vise ni sam. Smeta mi nesvjesna laz i svjesna istina. Smetaju mi bivsi gradzani i sadasnji papci.
Smetaju mi njihove zivotne price i istorije. Smeta mi prostor
bivse Jugoslavije sa kojih su ti dosli. Smetaju mi i zemlje koje su nastale na tom prostoru.
Smeta mi i ujedinjena Evropa. Smeta mi Njemacka bez marke i Italija bez lire i Ponte Rosa. Smeta mi i Rumunija i Bugarska koje su tu u Evropi. Smeta mi Prag sa svim nasim izbjeglicama u njemu. Smeta mi sto Madjarska i dalje nema mora. Fudbal vise ne znam gledati.Smeta mi dosadni NBA i glupi bezbol, gdje neki guzati ljudi mlate toljagama po jadnoj lopti.
Smetaju mi i auto dileri u bijelim kosuljama i sa velikim znojnim flekama ispod pazuha. Americko skolstvo mi pravo smeta sa djecom koja uce 6 predmeta cijelu godinu, od kojih cak tri biraju po zelji.
To sto je Zenica imala 3 pozorista i 30 dimnjaka mi pravo smeta jer u Orlandu koji ima 3 miliona stanovnika nema pozorista, a kladim se u milion dolara da na ulici nikad niko nije cuo za covjeka, recimo, koji se zove
Gabrijel Garsija Markes.
Nastavice se….