ponekad ovdje napisala:
Posto nam Behara nema odavno, njemu poklanjam ovu:
Hvala u moje ima a posebno u ime moje (puno) ljepse polovine, prava stvar, tim vise jer ove godine ne planiramo razhladit noge u Neretvi.
Evo i jedna od mene s albuma “Ispocetka”
Kad god je cujem a slusam je cesto, sjetim se Smole, Ruleta, Bine, Memice, Dine, Rikija, pa se vrela suza tiho skotlja niz lice. Stvarno mi nedostaju.
Nedostaješ
Tužno sam ptice što mehkim kljunom
Kljuca o kamen tražeći vodu
Baš k’o i ljudi, tako i ptice
Najdraže traže onda kad odu
Slika, ritam, osjećaj i riječ
Zar je tako brzo prošlo već
Zar je tako brzo prošlo već
Znam ja dobro gdje si, kad i s kim
Znam da duša sama bira tim
Al’ ne mogu…
Nedostaješ
Tako mi nedostaješ
Za sve što prošlo je
Nedostaješ
Nedostaješ
Tako mi nedostaješ
Za sve što dolazi
Nedostaješ
Tužno sam ptice slomljenih krila
Za posmatrače tako sam čudan
U snu se može, svemogući Bože
Sve osim jedno – ostati budan
Nedostaješ…
– Tekst preuzet sa DinoMerlin.com