SLAVLJA
Slave se mnoge stvari.Rodzenja,svadbe,rodzendani…
Pa nas naucise da slavimo godisnjice masovnih ubistava,godisnjice istrebljenja sve sto je muslimansko.Zene, djeca,starci I starice,ocevi I majke.Ko ce me ubijediti da trebam slaviti godisnjicu smrti mog babe ili mog dajdze.Kako se to slavi nestanak tvog najmilijeg.Jel ti to drago da je zaklan pa slavis njegov nestanak.Sta ja znam ali eto smeta mi to.Proslavili godisnjicu genocida.Ali nije stvar u tome.Svi slave taj genocide ili godisnjicu tog genocida.Svi osim nas Rogaticana.Svi su napravili svoje spomenike ili spomen ploce.Svi osim nas.U Rogatici nema nista od toga I nek nas je sramota.Sanjamo o nekoj buducoj Rogatici a pustamo cetnike da hodaju po njoj.Bas one koje vidjese neki na njihovom “poslu”.Znam ali necu da kazem.Recenica ispunjena do kraja ljudskim licimjerstvom.Znajuci da sud u Hagu treba DVA anonimna svijedoka da bi podignuo optuznicu protiv nekog,cinjenica da ima hiljade ovih sto znaju a nece da kazu me dovodi do ludila.Cega se boje oni starci koji su na kraju zivota.Oni koji su u Australiji,Americi a koji znaju a nece da kazu.Zalosno ali istinito.Svjedoci nesmiju da svjedoce protiv zlocinaca 14 godina poslije.A nasi truhnu nagdje zakopani po sumama I livadama.