VISEGRAD:
Rodbina obišla mjesto stradanja na Bikavcu
U organizaciji Udruženja „Žena-žrtva rata“ iz Sarajeva u subotu su temelje kuće Mehe Aljića na Bikavcu, mjesto stradanja više od 70 nedužnih civila, prvi put nakon 17 godina posjetili rodbina i prijatelji pobijenih Bošnjaka.
– Došao sam na ovo mjesto gdje su mi stradali supruga i dvoje djece, kćerka od pet godina i sin od godinu i po. Živi su spaljeni. Oni koji su ovo uradili, uklonili su tragove, tako da ni danas ne znamo gdje su kosti naših najdražih. Očekujemo da počinioci ovog zločina budu kažnjeni, a tražimo i odgovor kompletne tadašnje vlasti u Višegradu.
Moja supruga s djecom se sklonila kod njene majke zato što smo mislili da im je ovdje sigurnije – kaže Esad Tufegčić. Na temelje kuće od koje ništa nije ostalo došli su njeni vlasnici, bračni par Aljić, iz Njemačke. Oni su i tada bili u inozemstvu i putem medija su saznali da se u njihovoj kući desio stravičan zločin nad civilima.
– Nastradala je skoro cijela familija moje supruge Murtić, majka, otac, nena, sestra i njena kćerka, kao i još nekoliko bližih srodnika. Uvijek se potresem kada dođem ovdje gdje je moja kuća bila. Nije mi toliko žao kuće, u koju sam veliki kapital unio, koliko mi teško pada prisjećanje da je ovo prava grobnica moje familijei komšija – kaže Meho Aljić.
Porodice Bošnjaka pobijenih 1992. na Bikavcu najviše žele pronaći kosti svojih najdražih i dostojno ih ukopati. Ali, ni do danas ne mogu ući u trag gdje se one nalaze. Prema saznanjima kojima raspolaže Udruženje „Žena-žrtva rata“, jedina preživjela, Zehra Turjačanin, danas se nalazi negdje u inozemstvu.
Živa lomača
– Ovu živu lomaču posjećujemo prvi put nakon 17 godina, jer ranije mnogi nisu ni smjeli doći na ovu lokaciju i suočiti se s istinom da se to zaista ovdje desilo. Do sada nije bilo sigurno doći i obilježiti mjesto stradanja Bošnjaka – kazala je predsjednica Udruženja „Žena-žrtva rata“ Bakira Hasečić.
(Dnevni Avaz)