I cetnicke majke placu
Procitajte i pogledajte, a komentar na sve ovo mozete procitati na dnu posta…
[color=#0000FF]Kaznjena da zivi!
Dobrila Bjelakovic iz Rogatice punih 17 godina ne skida crninu za sinom, cerkom I suprugom, koji su stradali u bosanskom ratu
ROGATICA – Osudjena na zivot i tugu do groba posle jedne od najvecih ratnih tragedija zabelezenih u vreme rata u Bosni, Dobrila Bjelakovic (63) iz Rogatice punih 17 godina ne skida crninu.
– Crn je meni zivot bez njih, zato i nosim crninu i necu je skidati sve dok ne odem njima – zavapi Dobrila u svom stancicu u Rogatici, prepunom uspomena, u kom, iz svakog kutka, na svakom koraku, izvire samo teska tuga.
Od sina Slavise, rodjenog 1965. godine, od cerke Sonje (1973 – 1992), od supruga Radenka (1939 – 1992) Dobrili su ostale tek uspomene, stare fotografije, i – naslovi iz novina. Jedno za drugim, otisli su prvo Slavisa, onda Sonja i Radenko, a ona ostala sama, za ceo zivot.
I svake veceri, pred spavanje, Dobrila tim slikama, Sonjinim
haljinama, Slavisinom maturskom odelu, isprica gde je tog dana bila, kako je provela dan, koga je srela, sta je sa kim popricala…
– Od kako mi ih zlocinci uzese, ja zivim za njihove rodjendane, za nasu krsnu slavu Arandjelovdan, za uspomene, za secanje na divne dane kad smo bili zajedno… To je moj zivot, ja drugog nemam! Retko mi ko dolazi, ni ja ne idem daleko od njih, obicno do crkava i manastira, tamo sam im najbliza…
Ponekad ih sanjam, onomad Sonju, veli mi “lepo mi je, majko, ali nemam tebe” – prepricava Dobrila svoj zivot, svoj jad i tugu, u kojoj su svaki dan, svako jutro i svako vece isti…
Slave joj je, kaze, stradao 24. juna 1992. godine. Bio ljudina. Tog dana muslimani im najpre zapalili kucu, malo dalje, poubijali neke ljude. Slave izvlacio ranjene. Posle, vratio se da vidi zgariste, i tu, pred kucom, naleteo na minu.
– Istog dana ranise Radenka… U bolnickoj postelji saznao je da Slava vise nema. Dva meseca kasnije, na Veliku Gospojinu, Radojko, Sonja i ja krenuli smo kolima od Borika prema Rogatici… Odjednom, sasuse rafali preko kola, Radojko klonu na volan, Sonja pozadi jauknu i samo prosapta: “Mama, ranise me…” Posle, kad sam se probudila, njih dvoje bili su mrtvi, ja ziva, okolo nasi borci, a Romanija se okolo orila od jauka… Posle se i na sahrani Romanija orila od jauka, ali, sve dzaba, ja ostah sama – prica Dobrila.
Prica, a samo povremeno zastane, pa pita: “A sto samo Srbima sude za zlocine?”
– Ja znam ko je ubio moju Sonju i mog Radojka, zna to citava Rogatica. Sta vredi. Eno ubica, slobodno se setaju po Sarajevu. Ja znam da meni sud nece vratiti moje, ali, neka rade posteno – kaze jetko.
Desetak godina posle tragedije, Dobrila je zivela u opstinskom stancicu. Jedna strana humanitarna organizacija finansirala je, u medjuvremenu, izgradnju kuce na temeljima stare, spaljene 1992. godine. Dobrila nije mogla da zivi u toj kuci. Prodala ju je i u Rogatici kupila stan u kom zivi.
Veli, dan-danas, kad god na televiziji cuje, kad u novinama procita, da je nekome potrebna pomoc za operaciju, lek, kad cuje za nekoga da nema hleba, pomogne, da koliko moze. Zna da bi tako ucinili i njena deca, Radojko… I jos veli, kad su muslimani poceli da se vracaju u Rogaticu, ona je svakome prisla, izjavila saucesce, njoj su neki prisli, rekli da zale zbog svega sto se desilo, drugi nisu…
Prica tako, zastane, pa pita – a sto samo Srbima sude za zlocine?[/color]
http://www.kurir-info.rs/clanak/reportaza/kurir-30-07-2009/kaznjena-da-zivi
[b]BJELAKOVIC SLAVISA
1965-1992
OSLOBODIOC ROGATICE[/b]
[color=#008000]JAMA PAKLENIK
[quote=” (citat)”] [color=#008000]Visegrad Genocide – Paklenik massacre exhumation
The Paklenik Massacre is the massacre of at least 50 Bosniaks by Bosnian Serb Army in the Rogatica Municipality on 15 June 1992. One day earlier, the Serb Democratic Party-led Višegrad Municipality organized a deportation of Bosniak civilians to Olovo, a town near Tuzla. However, on its way towards the Rogatica Municipality, Bosnian Serb Army members from Visegrad stopped the buses and took all the men off to another bus. They spent the night in Rogatica and the next day they were taken to Paklenik (Hell) to a ravine called Propast (Downfall) where they were systematically executed and their bodies thrown into the ravine. Only one man survived the massacre. The men responsible for this massacre have not yet answered for their crimes. The only people who have been indicted were Mitar Vasiljevic, Nenad Tanaskovic, Sredoje and Milan Lukic. The Bosniak civilians who were deported and who were massacred came from the following villages in Visegrad: Gornji and Donji Dubovik, Velatovo, Zagre, Smijece, Zupa and Dobrun.[1][2] The remains of these executed Bosniaks were found in 2000.[3]
http://en.wikipedia.org/wiki/Paklenik_Massacre
[/color][/quote]
Slobodan prevod:
[color=#008000]Visegrad genocid – Exhumacija zrtava masakra u Pakleniku, u kome je izvrsen masakr minimum 50 Bosnjaka od strane srpske vojske iz Rogatice, 15. juna 1992. godine.
Tada je SDS (Srpska demokratska stranka) Visegrada organizovala protjerivanje Bosnjaka za Olovo, jedan grad u blizini Tuzle. Pa ipak, na njihovom putu preko Rogatice srpska vojska je zaustavila autobuse i sve muskarce prebacila u drugi autobus. Oni su noc proveli u Rogatici a slijedeci dan su transportovani u Paklenik , put koji je nazvan “Propast”, gdje su sistematski poubijani a njihova tijela bacena u jamu. Samo je jedan covjek prezivio masakr.
Ljudi koji su odgovorni za ovaj masakr jos nisu odgovarali za ovaj zlocin. Jedini koji su optuzeni su Mitar Vasiljevic , Nenad Tanaskovic, Sredoje i Milan Lukic. Bosnjacki civili, koji su deportovani i izmasakrirani, poticu iz slijedecih sela : Gornji I Donji Dubovik, Velatovo, Zagre, Smijece, Zupa I Dobrun.
Ostaci tijela odvedenih Bosnjaka su pronadjeni 2000. godine.[/color]
http://en.wikipedia.org/wiki/Paklenik_Massacre
JAMA PAKLENIK video[/color]
Imena samo nekih od stotina rogaticana koji su ubijeni u Rogatici 19 juna 1992.
Tijela dole navedenih sehida, izmedju ostalih, su pronadjena upravo u ovoj jami Paklenik
Komentar:
Pocecu kometar od ove slike spomenika cetnika (oslobodioca Rogatice) a koji se nalazi, kojeg li apsurda, na mjestu njegove pogibije. Spomenik se nalazi u centru grada, tacnije u nekadasnjoj ljetnoj basti ugostiteljskog objekta firme Sloboda u Rogatici. Tu je kazu i poginuo obilazeci munaru srusene Gornje dzamije. Cetnici su srusili dzamiju a munara je bila pala tacno preko glavne ceste.
Oslobodioc Rogatice, od koga li je on skupa sa svojom cetnickom bratijom oslobadjo Rogaticu ?
Od neduznih gradjana cija je jedina krivica bila sto su muslimani. Oslobadjali su Rogaticu od njenog muslimanskog vecinskog dijela stanovnistva: staraca, zena, nejake djece…, kojih su na stotine pobili tog 19 juna 1992, a na hiljade je pobjeglo na obliznja brda spasavajuci gole neduzne zivote.
I 5 dana kasnije poginuo je “oslobodioc” obilazeci munaru. Samo se postavlja pitanje u kojem prevoznom sredstvu je poginuo”?
Obratite paznju na sliku na spomeniku. Pod punom ratnom opremom: sarenka, cizme, ratna torba, automat podignut u visini ramena sa prstom na obaracu. Jos samo da naidju neduzni muslimani i moze poceti sa pucanjem. Oslobodioc Rogatice.
Sjetite se samo pocetaka nase odbrane protiv agresije srbo-cetnika, kada smo morali gerilskim nacinom otimati oruzje od pobjesnjelih cetnika da bi mogli zastititi nasu nejac: djecu, zene, starce…
Svima je jasno, sto samo Srbima sude za zlocine.