behar
Participant
    Post count: 514

    Kragujevac, 1941. Herr komandant:
    – “Dakle, odlučeno je. Danas streljamo jedan razred. Idemo u školu da ih pokupimo.”
    Adutant:
    – “Na zapovijed.”
    Škola. 8c razred. Upadaju Nijemci naoružani do zuba.
    Komandant:
    – “Zbog učestalih diverzija prema našoj vojsci odlučili smo da za opomenu pobijemo jedan razred ove škole. Kocka je pala na osmi c, a to ste vi. Idemo, spremite se.”
    Učitelj:
    – “Hrabro, deco, pokažite da se ne bojite.”
    Izvedu ih van, pred zid i Nijemci se počnu spremati za strijeljanje. Učitelj:
    – “Deco, pokažimo fašistima. Zapevajmo pjesmu!”
    I zapjevaju, prvo stidljivo, a onda sve jače i jače. Privuče to komandantovu pažnju. Pogleda on njih, svi do jednoga prkosna pogleda i pjevaju neke borbene, vjerojatno partizanske pjesme. Ipak, primijeti komandant među njima jednog koji se skutrio i plače. Priđe mu.
    Komandant:
    – “Što je mali, nisi hrabar kao ostali? Već sam mislio da se u osmom c svi raduju što će umrijeti. Zašto plačes?”
    Uplakani:
    – “Kako ne bih plakao. Ja sam iz osmog b, samo sam došao po spužvu!”