Zamoli neki komsija Nasrudin-hodzu da mu da svoga magarca na poslugu.
– Nemam magarca – rece hodza.
Upravo u taj cas poce magarac u aharu revati, a komsija mu rece:
– Ta eno, cuje se magarcev glas!
– E, bas mi je zacudo – rece hodza – da vise vjerujes magarcevu revanju nego mojim rijecima.
