March 17, 2008 at 5:23 am
Post count: 2088
Nekad u davna vremena, kad je putovanje na hadz dugo trajalo, kad se kopnom islo, na konju ili pjeske, jednom hadziji na povratku nestalo para.
Ostao je u putu sam, pa na cestu gleda jednog slijepog prosjaka koji je sjedio u hladu, a pred njim nesto novaca koji su mu bacali prolaznici.
Kako nije bilo nikog na vidiku, hadzija se prikrade prosjaku, cucne prema njemu i poce kupiti objema rukama novac.
Prosjak osjeti da mu neko krade novac, pruzi ruku, uhvati obje hadzijine ruke i zavice:
– Ne, hadzija, ako Boga znas!
– A otkud ti znas da sam ja hadzija?
– Znam, svak grabi jednom rukom, a hadzija obadvjema.