Svi oni koji misle da će pobjeda neke stranke, a tako rezonuje većina biračkog tijela, promijeniti nešto nabolje u životima ljudi, grdno se varaju. Po ko zna koji put građani BiH uče bolnu lekciju u kojoj saznaju da su vlasti u BiH same sebi svrha. Ko hoće nešto više, neka ide u kolijevke demokratije – Francusku ili Englesku. Odgovore i rješenja svojih problema bh. građani će, ipak, tražiti na drugim mjestima, a ne od onih kojima je to ostavljeno u amanet 5. oktobra. Narodni deputati su zabavljeni činjenicom da su spletom (ne)sretnih okolnosti zasjeli na vladarski tron i osim toga ih ništa drugo ne interesuje. A kod tih prodavača magle, skorojevića i totaltarista, nema tog narodnog interesa, nema tog morala, nema tog ideala, nema te cijene koja se ne treba platiti samo kada je vlast u pitanju. Kakvi penzioneri i kakvi rudari, kakva Srebrenica i kakav održivi povratak, kakva inflacija i poskupljenja i kakva devizna štednja. Mi smo došli na vlast, pobijedili smo one druge i vi, dragi naši birači, budite sretni zbog toga!, kao da nam poručuju vinovnici ove moralne farse. Oni koji se ne zadovoljavaju ovakvom postizbornom ponudom vjerovatno i ne izlaze na izbore. Debate o tome treba li ili ne izaći na izbore bit će dok je vakta parlamentarne demokratije. I zagovornici i oponenti imaju svoje argumente, mada je neko primijetio i da je glasačka apstinencija politički stav, sa svim svojim prednostima i nedostacima. I dok nastaje ovaj tekst na TV-OBN, u okviru redovnog kola italijanske nogometne lige igraju Roma i Inter. Sabahudin Vugdalić, jedan od dvojice komentatora, nakon što je lopta pobjegla Zlatanu Ibrahimoviću veli: “Lopti ne treba vjerovati, baš kao ni političarima!“ Zabilježen citat. Kratak i jasan. Sva mudrost ovoga teksta je u njemu. Izvod iz teksta Amira Halilovica.