Heroji i dalje ginu ali ostaju da zive
Po uhodanom sistemu cetnici su i na kraju ovog mjeseca aprila ’93. izveli zestoku ofanzivu na cijelu liniju odbrane 1.Slavne visegradske brigade, imali pocetni uspjeh prvog dana a kasnije, drugog i treceg, vraceni na pocetne pozicije uz vece gubitke. Kod nas je poginuo jedan borac, Fadil Uzicanin, i dva komandira su teze ranjena :Emir Sabanija i Kasim Dzavkusic. Ponovo su napadali placenici za vikend angazovani, neki koji prvi put dolaze na ovo bojiste da osjete snagu boraca koji brane Bosnu i oni su je zestoko osjetili. Poslije pogibije Ibrahima Kabaklije, bataljon “Cole” je preuzeo Emir Sabanija, borac koji je brzo napredovao i veoma mlad uzivao izuzetno visok autoritet medju borcima, a njegov prvi susret sa cetnicima u Vidovoj gori, u
—————————————–
toku napada cetnika na Crncu i Hamzice, ga je prekalio. Nije imao ni puske, ali uspio ih je prevariti. Poslije tezeg ranjavanja odvezen je u bolnicu i operisan a isti dan je umro poslije operacije. Kasim Dzavkusic je upravo na posljednjim dejstvima briljirao. Od dolaska u jedinicu borio se izuzetno hrabro i odlucno. Mogao je ostati u Turskoj gdje se zatekao u pocetku agresije, ali zelja za odbranom Bosne i svog naroda u njoj ga je vukla u Bosnu, kojoj je kao pravi heroj dao sve. Poginuo je kao komandir voda koji je mogao biti samo samo prvi i to sa puskomitraljezom u rukama od kojeg se nije odvajao. Imao je dugu, gustu, crnu bradu pa je cesto cetnicima bilo nejasno da li je nas ili cetnik, sto je on vjesto koristio. Upravo sa dijelom svoje jedinice snimljen je nakon uspjeha na Zaglavku prije petnaestak dana.
Kada su iz bataljona “Lim” odustali od pretresa terena i trazenja tijela Oglecevac Envera, koji je ubijen u jednom izvidjanju prije petnaestak dana kod iznenadnog susreta sa cetnicima u sirem rejonu Sokolovih stijena i racunali da su tijelo mozda odvukli cetnici, naredio sam jos jedno, ali detaljno, pretresanje tog terena. Tijelo je pronadjeno uz zakljucak da prethodne grupe nisu do kraja izvrsavale zadatak. I Oglecevac je bio izuzetno hrabar komandir voda u bataijonu “Lim” i nisandzija PM- 53, izuzetan borac i starjesina. Tesko se bilo snaci i reagovati u iznenadnom susretu na blizoj distanci sa cetnicima. Do ove situacije Enver je uvijek brze reagovao od cetnika, ali sudbina je htjela da i njega izgubimo. Ovo su tesko podnijeli posebno borci bataljona “Lim,” kojih je sve manje u jedinici, a gubeci one koji ih vode, gube puno sigurnosti u dejstvima. Kasim je ukopan 03.05.’93., a Enver 04.05.93. godine u Gorazdu, a istog dana u bolnici je umro Emir Sabanija koji je ukopan 05.05.93.godine. Tri gubitka u kratkom vremenu tesko sam podnio.
Nastavice se