Foca je jos daleko
Uz puno kvalitetnih priprema, angazovanjem svih raspolozivih jedinica, izvrsen je pokusaj oslobadanja podrucja do Foce, sa lijeve i desne obale Drine. Osim znacajnog pocetnog dobrog rezultata nekih jedinica i mnogo izuzetno dobro osmisljenih elemenata, nije postignut ukupan uspjeh ni blizu ocekivanog, a gubici nasih jedinica su bili znacajni, sto je u analizi potvrdjeno kao rezultat nepostivanja komande i neizvrsavanja naredjenja. Nisam bio pristalica odlaska u borbu dobrovaljaca, vec boraca i jedinica koje dobiju zadatak. Jedinica iz Prve visegradske brigade je na takav nacin formirana i uz neophodne pripreme upucena na izvrsavanje zadatka. Ja sam, zbog intenzivnih napada neprijatelja u zoni odbrane brigade,da se ne desi veliko iznenadjenje, ostao sa oko sedamsto boraca i sto pedeset pusaka da odbranimo slobodnu teritoriju.
U drugoj fazi ovih dejstava ucestvovao sam i zajedno sa borciina usao u neprijateljska utvrdjenja ispod Stoca, izuzetno znacajnog vrha kojeg su cetnici cvrsto drzali. Sa jedinicom iz nase brigade napadali su i borci Prve drinske brigade. Bego Mrso, odvazni komandir cete iz Ilovace koji je svojom hrabroscu razbijao strah kod saboraca i Hasan Turcalo, iskusni komandant 5.bataljona Prve drinske brigade,koji je poznavao svaku stopu ovog terena i provodio neumorno mnoge konvoje do Grepka, su vodili svoje jedinice koji su poznavale ove terene puno bolje od boraca iz nase jedinice. Bego Mrso je posao sa pedeset boraca, a pri kraju bitke sa njim je ostalo pet boraca. Kada sam ga upitao: “Gdje su ostali borci?” zacrveni se i ljutito rece: “Ne znam, jebem im mater, sve cu ih pobiti.” Tesko je podnio da ga ostave njegovi borci i to ispred svojih kuca, a da Visegradjani i Rudjani iz visegradske brigade vode borbu do kraja, bez povlacenja, izuzev po mojoj komandi. To sto smo mi probili neprijateljsku liniju nije iskoristeno jer jedinice, koje su napadale Zebinu sumu, nisu zadrzale pocetni uspjeh i kada je komandant Buljubasic javio da se povucemo, bilo mi je tesko prenijeti to starjesinama jedinica. Moje lice je bilo svo izgrebano, nesto od provlacenja kroz smreke a jos vise od dejstva osom iz tih smreka i kovitlanja iglica nakon dejstva. Prije ovog oslobadjanja i posjedanja linija na dijelu Nekopi-Stolac, u pokusaju zauzimanja Stoca, dominantne kote na ovom prostoru, poginuo je Nere, vrstan borac iz Zakirove jedinice i brat jog poznatijeg hrabrog borca Cimbura, Kabaklije Ibrahima. U istom pokusaju lakse je ranjen Zakir Jamak i odvezen u bolnicu, a dejstva su nastavljena. Ipak, sve je zavrseno bez ukupnog veceg uspjeha. Ostali smo na istim pozicijama, neprijatelj je imao vece gubitke, ali to nam nije bio cilj, vec oslobadjanje teritorija oko Foce, pa mozda i Foce.
Nastavice se