Komanda brigade ostaje, a Stab OS Visegrad?
Od komandanta Buljubasica sam dobio naredjenje da pripremim prijedloge za konacno imenovanje clanova Komande i popunim formacijski Stab brigade. Do sada su komandiri jedinica bili u mnogo uloga jer Komande i Staba brigade nije bilo, a poslednja tri mjeseca Stab OS Visegrad je vise ometao rad nego doprinosio jedinici u odbrani ovih prostora. Tesko je bilo biti nacelnik Staba, operativac, obavjestajac, nacelnik rodova i sluzbi i voditi jedinicu, a to smo bili moji komandanti bataljona i ja. Istovremeno smo imali neiskoristene rezervne oficire u Stabu OS, koji kritikuju, prijete da ce izvijestiti “glavnog” da ce provjeriti ko vodi Operativnu grupu i da ce smijeniti Ferida Buljubasica, rasformirati komandu IBOG-a i slicno. Optereceni tim pitanjem uloge i statusa stabova, zaboravili su da se bave odbranom naroda i otpoceli su zestoku borbu dopisima prema Sarajevu i razgovorima radio-vezom s molbama da ih neko spasi od IBOG-a. Mene licno su poceli predstavljati po Gorazdu i sire kao nerazumnu osobu i diktatora. Imali su pocetni rezultat tamo gdje nisu mogle stici prave, objektivne informacije, a kad bi one stigle obijalo bi im se o glavu to sto su pricali. Komandiri jedinica i borci su bili ogorceni na rad clanova Staba. Najbolje su to vidjeii u vrlo rijetkim posjetama tih clanova jedinici u toku izvrsavanja borbenih zadataka.
Poslije mucne sjednice Staba OS Visegrad 04.11.’92. na kojoj su po pozivu prisustvovali komandant IBOG-a potpukovnik Ferid Buljubasic, major Husnija Hrapo, komandant Staba OS Gorazde, kapetan 1 klase u rezervi, Izudin Efendic, nacelnik Staba OS Gorazde i svi clanovi Staba OS Visegrad. Puno toga bijase jasnije, doduse uz mucna uvjeravanja i ubjedjivanja, ko je za sto nadlezan i koga je ko imenovao i postavio. Ipak, ostali su svi pri svojim namjerama tako da Stab OS Visegrad i dalje ostaje da komanduje. Kome? Ne znam ni ja sam, a ni oni. Trazeci razumno rjesenje pozivam sve clanove Staba da se ukljuce u rad u sastavu Komande brigade. Neki od njih rekose da nikad ne zele pod moju komandu. Ponudih im da ja ne komandujem. Ni to ne prihvatise. Hoce da oni komanduju po starom, a IBOG
ce se, vjeruju, rasformirati. Ne cekajuci puno, 05.11.’92..nakon sastanka sa komadantima batatjona i komandirima ceta, sacinjeni su konacni prijedlozi Komande brigade u koju po sopstvenoj odluci ne udjose clanovi Staba OS Visegrad. Neko je te veceri vec rekao, a Hodza potvrdio otovoreno “stapski longosi.” Ruzno, ali takvom angazovanju tih ljudi je to pristajalo u velikoj mjeri. Komandu brigade su sacinjavali:
– nacelnik Staba porucnik Rasid Sobo
– pomocnik za bezbjednost Camil Ramic
– pomocnik za moral Sabaheta Demir – Mujkanovic
————————————————–
– pomocnik za logistiku Mustafa Kasapovic
U radu brigade s punim uvazavanjem ce ucestvovati i komndanti bataljona i nijedna bitna odluka nece biti donesena bez njihovog misljenja. Kadrovska struktura Komande i Staba je vrlo slaba posmatrajuci na papiru karakteristike iz prethodne vojske bivse JNA. Samo jedan profesionalac (Sobo). U stvarnosti su mnoge starjesine vec puno vise naucile od onog sto se u vojsci ucilo, tako da je ipak Komanda bila jaka u nekim elementima. Nije bilo boljih. Nasi bajni stapski oficiri nece, niti se mogu, primorati.
Sredstvima veze smo vec komunicirali sa Sarajevom, povremeno u sluzbenoj komunikaciji, a ponekad i privatno, sto je omogucilo prenos informacija. Tako je iskoristena prilika da se uputi poziv svim borcima koji su prije pocetka agresije zivjeli na podrucju opcine Visegrad, a sada se bore po Bosni, da sto prije stignu do nas i pomognu u borbi za svoj grad.
Radovao sam se brzom dolasku koji je iz Sarajeva najavio najmladji brat Adem. Puno sam ga pozelio, a sigurno ce nam biti lakse zajedno sve ovo predeverati. Pribojavao sam se opasnosti i iznenadjenja u putu od Sarajeva do Gorazda. U razgovoru sa Hodzom, uvjerio me je da predsjednik Ratnog predsjednistva opcine Visegrad, koji je u aprilu prebjegao, kao i vecina uglednih ljudi za Sarajevo, a mnogi i dalje, doci i dao ocekuje da ce on, Fikret Cocalic, ohladiti neke usijane glave u Stabu Visegrad, prvenstveno. Fikreta sam malo poznavao i potpuno sam povjerovao Hodzi da ce to on pokusati kada stigne i da ce nam pomoci. Puni nade smo ga ocekivali.
Apel komandanta Visegradjanima za pomoc
Nastavice se