Brodar
Priprema odluke za Brodar trajala je do kasno u noc, a u toku pripreme su mi javili da je na podrucju Holijaka, na lokalitetu Butkove stijene, u izvidjanju i pokusaju da se sto vjernije novinarima BBC-a prezentira situacija, poginuo Salem Sabanovic i da je novinarka bila u opasnosti da pogine. To je uticalo na koncentraciju za pripremu odluke, ali sam bio uporan i sa Bektom i Hodzom dogovorio detalje. Stab smo upoznali. Nisu imali primjedbi na odluku,kao i obicno. Precizirani su zadaci za pripremu jedinica, MTS-a i ostalog. U roku dvadeset cetiri sata PAT 37 mm je dovezen i ukopan na Pisanji, pripremljen za dejstvo, ali i nedovoljno maskiran i utvrdjen, sto je bio razlog da odgodimo napad za dvadeset cetiri sata. Moja odluka, sa kojom se i Bekto slozio, je bila da u noci prebacimo glavninu jedinica preko Lima, da se do podneva tiho prebacuju ka Brodaru ispod Gradine (Strmicke) i da nakon posjedanja pozicija za zasjede i juris, izvrse dodatno izvidjanje sa bliske distance, a po prijavi spremnosti na moj signal sa Viktorije pocne dejstvo PAM-a i PAT-a. Moja pozicija, komandno mjesto, bilo je udaljeno osamsto metara vazdusne linije preko usca Lima u Drinu, nasuprot neprijateljskog tenka, a PAT je bio sasvim iza mojih ledja i linija nisanjenja PAT-a na glavno cetnicko uporiste je prolazila desetak metara desno od nase pozicije, u istoj visini, sto sam odmah u pripremi uocio, ali sam dobio dovoljnu sigurnost, kada smo PAT ucvrstili po pravcu i izdao naredbu da se ne smije pomjerati, osim po visini. Komandno mjesto su uredjivali Heco, Tajson i neki borci iz “16. maja,” ali je dosta lose uradjeno, pa sam po dolasku na tu poziciju naredio kako da se i doradi i utvrdi.
Pratim na kanalnoj motoroli stanje u grupama. Niko se ne javlja. To je dobro, nadam se da ide sve po planu. Vizuelno sam mogao potpuno vladati situacijom i pomno sam pratio teren, a narocito dio blizu tunela, gdje Bekto sa svojima treba da stigne. Gledajuci sam razmisljao: Moze li biti nekih nepredvidjenih problema?” Pogled mi se zadrza na tenku, oko njega cetnici leskare, a sta ce biti ako udju u njega ili ako neko vec bude u njemu? Mene i moju ekipu ima ko’ na dlanu. PAT je nesto bolje maskiran, ali i njega moze gadjati. Ne smije dejstvovati, rekoh u sebi. Moramo ga poklopiti vatrom. Dokle ce cetnici biti u prednosti u mocnom oruzju? Ima li pravde i kada ce stici? Sta bi bilo da smo mi u njihovoj situaciji? Nista, ne bismo ratovali, jer nismo mi navikli tuci nejake. Ponovo nas sabur, merhamet i ponos, ali neka, to vise vrijedi od sveg oruzja i orudja, osvojene zemlje i blaga. Njima zemlja nece trebati, oni ce prije zemlji, a sto ne pogine u agresiji na Bosnu, brzo ce kao bijeda i jad ginuti u medjusobnom klanju, jer oni su to navikli. Toliko dugo ratuju, a nisu neki veliki ratnici. Vitestvo im je nepoznat pojam, a svoj bijes za neuspiehe na bojistima iskaljuju na civilima, zenama i djeci. Eto, te i
————————————
takve cetnike trebamo napadati i danas da bismo ih vratili sa tog prljavog puta srama i ocaja, a koji im njihovi, nazovi vrhovni ljudi prezentiraju kao sveti put uspjeha i prosperiteta, put ka “slobodi otadzbine” nekakve srpske drzave, a i prethodna je bila najvise srpska i nije im bilo dovoljno. Bekto i njegovi odvazni diverzanti se pojavise neposredno pred ulazom u tunnel. Hodza je na poziciji za zasjedu, a Pena Enver Kustura, mlad i obrazovan rezervni oficir, bilecanac, je blizu svoje pozicije za zasjedu. Nije se moglo puno cekati zbog Bektine pozicije, a cetnici su se poslije rucka jedva kretali vrlo lose rasporedjeni za bilo kakvu odbranu.
Rukom sam mahnuo da PAT pocne i zasjeo za PAM, sto ga zarobismo na Drinsku. Kod cetnika je zavladao haos, nije se znalo ko ce gdje. Pratili smo samo tenk. Oko njega je bilo desetak cetnika. Krili se iza tenka i cekali prekid dejstva da pobjegnu vise u sumu ili da uskoce u tenk, cega sam se najvise pribojavao. Municije za PAT i PAM nije bilo previse, tako da se puno stedjelo. Iznenada je, iza Bektinih ledja, projurio asfältnim putem iz pravca Strmice oklopni kamion i uletio u tunel. Dobro je proslo, ja sam morao gadjati preko glave Bektovih boraca, sto je bilo veoma rizicno, ali eto bilo je bez posljedica, hvala Bogu. Pozvah Hodzu i upitah: “Kako ti prodje ovaj kamion,” on izgubljeno uzvrati “Ne znam kako prolece.” Je li sve u redu kod Bekte?“ upita Hodza. “Jeste,” rekoh mu da pazi da se ovo ne ponovi! “Nece sigurno,” rece. Razgovor je isao sifrovan samo djelimicno. Cetnici su razbijeni. Pokusaji da im stigne pomoc su sprijeceni i poceo i bezglavi fuk uz brdo ka Meremislju. Pena se nije na vrijeme pojavio na mjestu za blokadu tog dijela sto je dovelo do toga da veci dio cetnika pobjegne ka Meremislju. Musa Adzem iz Gorazda, sa svojim borcima, koji su bili dio Bektine jedinice, i borcima sa ovog terena, nije pravovremeno stigao do mjesta zasjede, sto je omogucilo da i taj pravac za bjezanje bude bezbjedan cetnicima. Da smo to uspjeli blokirati, cetnici bi imali Drinu i Lim ili predaju. Zbog ovih momenata, a vidjevsi da cetnici bjeze, mi smo prenijeli vatru sa tenka, oko kojeg nije vise bilo cetnika na one sto bjeze, kada se pojave na cistinama. Bitka je dobijena, treba ocuvati postignuti rezultat lagano dovesti bitku do kraja.
Heco je bio nestrpljiv i zamolio me da ode do tenka, da pretrci most. Nisam to dozvoljavao, cetnici su sa okolnih poziciia granatirali nasumice pokusavajuci naci PAT i PAM i nase pozicije. Iznenada se culo jako ispaljenje granate. Pogledah u tenk. Dimi se, zatim i druge granate. Pomislih da neko od nasih gadja RPG-om, ali odmah shvatih da to nije dim od granate RPG-a jer je ispod mene odjeknula prvo jedna, a zatim i druga eksplozija tenkovskog projektila. Gadjali smo po tenku sto je, izgleda, zbunilo cetnika, koji je uletio u tenk ili je cijelo vrijeme bio u unutra i nije odmah smio dejstvovati. Nisam dugo znao sta je gadjao tenk, jer nije ni komandno
——————————————
mjesto, moju ekipu, a niti poziciju PAT-a. Ispod nas nije trebao biti niko pa sam pomislio da su to bili ocajnicki pokusaji. Od tog dejstva, od jedne granate, poginulo je sedam boraca koji su, u znatizelji i radosti, htjeli sto prije da vide nasu pobjedu i oslobadanje Brodara, bez icije naredbe krenuli putem direktno na Brodar. Njihova pogibija, rano povlacenje Bektove jedinice prije potpunog izvrsenja zadataka i slaba blokada prema Meremislju su osnovni razlog da ova bitka ne bude briljantno izvedena, kao sto je i zamisljena. Ponovo je pokazana izuzetna hrabrost Bektinih diverzanata, “Hodzinih jastrebova” i ostalih, a Heco Mesa je ipak prvi pretrcao most i stigao do tenka, brzo i nevidljivo, u stilu velikog borca i heroja, vrlo vjesto i sa punom sigurnoscu. Vratio se na komandno mjesto i donio im danas zarobljenu municiju za PAM. Cetiri kutije.
Uporni smo bili da bitku dovedemo do kraja, mada su sutradan po nama dejstvovali avioni, ciljali su komandno mjesto i PAT-ovu poziciju. Pokusao sam PAM-om uzvratiti prvo ja, pa onda i ostali clanovi ekipe, ali bezuspjesno. Letjeli su visoko i brzo, zato nisu ni oni mogli biti precizni, srecom. Cetnici, koji su izabrali tunel kao svoju zastitu, su bili jako uporni. Tek nakon nekoliko dana su savladani. Zbog nasih slabosti pokrivanja tunela na Brodaru,neki cetnici su uspjeli pobjeci iz tunela, koristeci noc i nase propuste. Iznenadili su me iskazanom hrabroscu. Pogotovu oni cetnici koji su ostali do kraja u tunelu. Ponovo sam analiziro, cim dobih slobodan trenutak. Bitku smo dobili, dosta MTS-a zarobili, prvi tenk, samohotku i jos mnogo ostalog MTS-a, pobili dosta cetnika, unistili tri vozila, zarobili oklopno, ali imali i nepotrebne gubitke. Da li je to peh, iskusenje ili sudbina koja je ponekad okrutna prema nama koje napadaju sa ciljem istrebljenja? Zlikovci kojim bi trebala sudbina vratiti isto, a vraca im nasom snagom, hrabroscu i mudroscu da rukama zaustavljamo tenkove. Ima li pravde o kojoj citasmo u velikim djelima i gledasmo u dobrim filmovima ili je ona samo u beskonacnom zivotu, poslije ovozemaljske smrti, kako to u velikom Kur’anu pise? Bojim se da je u ovom zemaljskom zivotu pravda jos prisutna u bajkama, a da smo mi svijet koji je izgubio vrijednost pravde i istine. Ipak, nadam se da cemo uz Allahovu pomoc izdrzati. Opet je svaki borac morao forsirati rijeku i sta ako bude ranjen, pa jos tesko po nesreci, a mi nikada
nismo mogli imati dovoljno nosaca ranjenih, vec su to bili borci iz bitke, sto je cesto bilo odlucujuce.
Bitku smo prekidali da spasimo ranjenog.
Na Brodaru je bilo komicnih scena. Ponovo je Taison bio u glavnoj ulozi. Ovaj put on i Hajtic Ahmet, moj kurir za ovu bitku, mladi borac iz bataljona “16. maj“ su pokusali prevariti pcele i uzeti med iz kosnica koje su bile izmedju nas i cetnika. Dogodilo se sljedece: Poslovi oko meda zahtijevaju poznavanje cudi pcela, a ovi veliki borci su se ponasali kao sa zarobljenim
———————————————
pcelama i med, kao da je bio njihov proizvod,pokusali samo istresti iz kosnica. Upali su u zasjedu, pcele su sa svih strana dolijetale i poljupcima zaoka dokazivale im da su suvereni vladari svog praga i svoje muke. Njih dvojca bi mozda i odustali, ali obecali su svom komandantu donijeti med i sad nema druge, ili poginuti ili doci s medom. Meda su donijeli za jedne dobre tegle od dva kilograma, a odnijeli su kantu od petnestak kilograma, ali su oni zato dobro nadebljali. Interesantno, med uopce nisu jeli, a u licu a bogami i po tijelu, bijahu dobro debeli. Prvi je stigao Tajson maskiranih ociju kao nikad do sada, nagulio suncane naocale, slozio mrzovoljnu facu skrivajuci pogled od mene. Stize drugi dan na komandno mjesto na Viktoriji i upita Hecu i Sabahetu: Ima li sta novo?” a oni prsnuse u smijeh. Tajson se pridruzi, skide djozle iza kojih se otkrise male, potpuno slijepljene japanske okice, a lice rumenije, nikad vidjeno zaduhlo, pa nam je nas spicastoliki Tajson dosao ko stokilas gledajuci samo glavu. Nisam mogao izdrzati da i ja ne prsnem u smijeh.Zaboravih na cetnike, rat i Viktoriju od silnog smijeha, suze mi udarise iz ociju, a moradoh sjesti kako se u smijehu ne bih zatumbao niz litice stijena koje su okruzivale nase komandno mjesto.
.”Sta to bi?” upitah Tajsona. “Nista je ovo, gospodine komandante, kako je kurir prosao, ja sam dobar”, nasmijavsi se odgovori Tajson. Eto, Tajson je i ovaj zadatak obavio kao i sve koje je dobio, a moja ekipa i ja smo se u ovom smijehu dobro rasteretili.
Nikad nisam znao da li sam umoran i koliko, jednostavno zato sto se nije odmaralo. Cini mi se da u ovom vremenu, nisam smio, ili bolje receno, nisam imao kad biti bolestan. Hvala Bogu, zdravlje je izuzetno dobro, iz dana u dan sam sve jaci i brzi. Umor je, ipak, prisutan u meni kao i u vecini boraca, ali ga nisam osjecao ni psihicki ni fizicki, tako da su povremena istinska odusevljenja i duhoviti dozivljaji, vjerovatno, psiholoski rasterecivali sve nas i davali nam dodatnu energiju da prihvatimo buduce napore. Poslije bitke na Brodaru, dodje nam u posjetu na komandno mjesto i komandant staba TO Visegrad gospodin Tvrtkovic Mehmed. U toku dana cetnici su granatirali prostor oko Brodara, a mi smo imali slabe zaklone i dobru srecu, hvala Bogu. Prazne cahure od PAM-ove municije smo cuvali, a samo ostecene bacali niz stijene. Ove cahure su okrecuci se oko uzduzne ose pravile zvuk vrlo slican zvuku prodora MB granate, neposredno pred pad na zemlju. To Mesa Heco iskoristi uz moj mig okom i baci jednu cahuru, a nas komandant Staba zalijeze uz stijenu, utopi se u nju kao da je tu rodjen i ceka kad ce eksplodirati. Tajson je prvi eksplodiro u smijeh a onda i ostali, ipak, ne previse jer je to nas komandant, doduse sa puno toga sto fali i da bude postovan istinski od svih boraca.
Poslije Drinska i Brodara dolazile su razne informacije o cetnickim gubicima, od onih da su cetnici izgubili preko dvjesto boraca u tim bitkama
———————————————-
do onih realnijih da su izgubli sto, pa onda sezdeset i tako dalje. U vijestima sa bojista srpski Radio Visegrad je javljao da je deset hiljada muslimanskih fundamentalista i Alijinih bojovnika napalo u dolini Drine neduzni srpski narod. U stvari, kako- tako naoruzanih boraca kod nas je bilo dvjesta do trista najvise. To, kao i mnogi drugl vapaji, podstaklo je neke velike cetnike da se pokrenu iz Srbije i Crne Gore i dodju na vruce drinsko bojiste, oprze se i pobjegnu, ili vjecito ostanu kao zrtva svoje zablude i ludih ideja spasa cetnistva.
Nastavice se