lzdaja?
Da bismo cetnicima pobrkali planove, Stab je odlucio da u nasem stilu napravimo nekoliko jakih iznenadjenja napadajuci ih na vise mjesta. Prethodno je izvrseno izvidjanje svih podrucja na kojima se nalaze objekti napada. Izvidjanju se pristupilo izuzetno ozbiljno, uz sve mjere sigurnosti, a zadatak je izdat na ustaljen nacin na sastanku komandira jedinica i clanova Staba. Po Crnom Vrhu je vrsljao veliki broj civila i malo njih je bilo sumnjivo, mada je bezbjednjak Camil Ramic pritvarao neke osobe. Nije mogao kontrolisati sve civile u njihovim postupcima. Od naseg iznenadjenja, dobili smo kontra iznenadjenje: neprijatelj kao da je znao gdje, kako i kada cemo ga napasti. Docekao nas je na svim mjestima. Sreca u ovoj nasoj nesreci je bila sto nisu sve jedinice istovremeno nastupile i sto su nekim komandirima date mogucnosti izbora mjesta za zasjedu u sirem rejonu pa nisu mogla sva biti pokrivena, inace bismo dozivljeli pravi pakao. Odmah poslije ranjavanja i nestanka izuzetnog starjesine, Dzevada Demira i ranjavanja jos nekoliko boraca, obustavljena je aktivnost, a moj zakljucak je bio da je neko prenio cetnicima nase zamisli.
Izgubljen je izuzetno hrabar, snalazljiv i nadaren starjesiiia Dzevad i borac Sabahudin Muhic. Uvjeren sam da bi cetnici dozivljell veliki poraz da nisu bili kvalitetno obavijesteni. Od koga? Ne znamo.
Eto, to je bio moj prvi veci povod za sumnju u izdaju ili spijunazu. Svi su provjeravani, ali niko od odgovornih nije i osumnjicen. Taj neko se nije, vjerovatno, dugo pojavljivao medju borcima i narodom koga je izdao. Dzevada smo pokusali pronaci, znali smo da je bio ranjen i da ima neke nade da makar tijelo nadjemo, ali cetiri dana smo bezuspjesno tragali ulazeci u vrlo teske situacije. Upornost je ipak bila najvise naglasena kod njegove supruge Sabahete koja je ulazila u vrlo rizicne situacije sa diverzantima da bi se sama uvjerila da ga nema. Tada se vidjelo da ona ima preveliku hrabrost i da ce biti veliki borac, ako brzo ne pogine zbog borackog neiskustva.
Nastavice se