Zaja se vratio
Puno radosti je donijela informacija da je ovih dana na prostore gorazdanske slobodne teritorije stigao Zaim Imamovic. Osjetilo se u narodu da je vedriji, veseliji pa cak i zivahniji, i svuda se pricalo o dolasku, ponegdje pridodajuci kako je dosao sa jednom jakom jedinicom i kako ima namjeru deblokirati Gorazde odmah i jos mnogo vrlo nerealnih zelja je pretoceno u Zaimovu namjeru. Licno sam se jako obradovao znajuci snagu autoriteta, sposobnosti i mogucnosti Zaje. Evo sanse da se malo trgnemo iz ove uspavanke koju su nam cetnici napakovali poslije ofanzive na Medjedju. Pitao sam se: “Gdje je Zaja, što ne dolazi u Goražde?”, zvao Komandu 1.drinske brigade, a odgovor mi bi malo nonsalantan: “Doci ce dok se odmori dva-tri dana”. Poznajuci Zaju, nisam mogao povjerovati da nece, koliko god bio umoran, prvo doci u Gorazde i u Komandu IBOG-a. jer on je pravi profesionalac. Medjutim, eto nesto sam previdio. Neki ljudi su se potrudili da ga napumpaju sa puno losih informacija o tome kako je on odbacen i kako se tamo neki komandanti sepure po Gorazdu uz još puno bljuvotina licne prirode. Sa Zaimom je došao i Emin Imamovic koji je bio bezbjednjak u IBOG-u do odlaska, aprila ’93. godine. Dobar dio dezinformacija je kolao o njemu, tako da se stvorila atmosfera da zvanicne vojne, a narocito civilne strukture, ne zele prihvatiti Zaima. Oni koji su pricali ovakve bljutave priče, koji su potrcali na “mustuluk” su ostali vrlo blizu Zaima u narednom periodu kao vjerni fasifikatori i najvecih istina. Bilo je u toj ekipi i cestitih ljudi koji, ili su cutali ili su bili neuvjerljivi, bar u pocetku: Mujo Pestek, Nihad Klinac, Dzevad Adzem Oskar. Edo Fejzic, i ostali. Ipak, Zaja je dosao nakon dva-tri dana na sastanak u Komandu IBOG-a i vidno rezervisan dao neke svoje prijedloge i misljenja, dosta tvrdo, gotovo naredbodavno. Taj stil se nimalo nije dopao komandantu Feridu, a ni meni, ali racunali smo da je to prolazno kao i odredjena, već primjetna, distanca prema Feridu narocito ali i prema meni Dervi Harbinji, Ekremu Veljanu, Himzi Selimovicu i ostalima iz Komande IBOG-a. Na sijelima koja su organizovana u uzem sastavu bistrila su se vec bitna pitanja, a Zaji dodvoravali mnogi sa ciljem da, eto, oni pomognu da se neko promijeni i da Zaju zastite. Pa od koga, kada njega svi borci, starjesine i cio narod, vole i cijene dovoljno da niko ne pomisli ništa
———————————–
ruzno, a kamoli ucini?! Ovih dana, dok su ta sijela odrzavana, pokusavao sam biti vise uposlen u brigadi što mi je omogucilo da ne slusam razne uglavnom “suplje” price, o tome kako Zaja zeli ovo ili ono i slicno. Nadam se da cemo mi sjesti i dobro razbistriti sve ozbiljno što se zeli promijeniti na ovom prostoru, a duboko sam uvjeren da Zaim zeli najbolje ovom kraju i ovom narodu. Puno je volio Drinu i po povratku je iskazao je odusevljenje ljepotom svog rodnog kraja. Znao se druziti i biti neprimjetan, a katkad i odusevljavati drustvo. Ipak, sport je, cini se, najvise volio i bio je, pravi sportski tip i na Akademiji, a kasnije u sluzbi u bivsoj JNA u Vipavi, Sloveniji puno puta pokazao da je bez premca u nekim vojnickim sportskim disciplinama. Svojom brzinom, a bogami i tehnikom, lomio je protivnike i u fudbalu koji je vrlo cesto igrao. Cesto smo razgovarali i o njegovoj porodici, o problemima da se konacno smjeste i dobiju status izbjeglica. Volio je puno svoju suprugu Sutku, sinove Ernesta i Denisa. Ponekad smo zajedno sjedili u centru veze IBOG-a. Kada bih sa njim razgovarao, iskazivao je puno jednostavne topline i ljubavi prema svojoj porodici. Volio je i pjesmu, ali ne tako puno da pjeva koliko da slusa i uziva. Eto, sada takvog Zaima neko zeli preusmjeriti i naznaciti da on ima onih koji mu podvaljuju, ili mozda jos i teze. Doduse, neki ljudi iz civilnih struktura Okruga i Opcine nisu odusevljeni ni Zaimom. To mogu biti oni koji niciji dobar rezultat, a pogotovo autoritet, ne vole. Njih je, srecom, jako malo.
O kadrovskoj problematici se ponajvise razgovaralo na puno narednih sastanaka Komande IBOG-a. Iznoseni su razni prijedlozi koji su bili vrlo priblizni jedan drugom. Ferid Buljubasic je predlagao da on, Veljan i Dervo odu, a da ostale starjesine budu rasporedene kako se dogovorimo, respektujuci svaki od elemenata. Cini se da je Zaimovo insistiranje na preijedlogu da Emin Imamovic bude bezbjednjak u IBOG-u bilo nešto naglasenija kocnica za nas ukupni dogovor i usaglaseni prijedlog, ali tu nije tacka. Prijedlog mora biti potpuno podrzan i od civilnih struktura. E, tu su stvoreni odredeni principi koje je bilo potesko rijesiti. O misljenju predstavnika civilnih organa bilo je puno polemike i pitalo se ko tu sve daje misljenje. Konstatovano je da tu nisu misljenja samo predsjednika Opcine i Okruga Gorazde.
Pod vatrenim gorazdanskim nebom svoje mjesto je trazila i vrlo rijetka preostala divljac koja rat nije razumjela i kojoj je on donio mnogo novih neprijatelja. Pored granata mina, pozara i vremenskih nepogoda sada je svaka puska postala potencijalni neprijatelj zeceva, srna, lisica divljih svinja, medvjeda i ostalih divljih zivotinja koje nisu uspjele pobjeci sa ove, za njih uzarene plate. Lovci koji su istinski zaljubljenici lova bili prije agresije su pokusali uticati na sve koji se izivljavaju prema divljaci, ali su imali malo uspjeha. Jednostavno, odgovor lovokradica je bio: “Nemamo šta jesti.” “Imaš
——————————————-
ti da nam das?””Mi mesa nismo vidjeli godinu dana” i slicni. Delegacija Lovackog drustva Gorazde u sastavu: Ramiz Drakovac, Rizo Dacic i Rasim Mirvic je od mene trazila da ucinim sto mogu da se vojska ne bavi krivolovom., mada znaju da je to vrlo tesko regulisati, a tek kontrolisati i suzbijati krivolov. Ono što sam obecao bilo je da cemo informisati u sklopu informisanja boraca o stetnim posljedicama krivolova, a oruzje smjestiti u oruzane jedinica i da tako ocekujemo mnogo manje problema oko upotrebe oruzja izvan borackih zadataka.
25.10.’93. je ispracena grupa starjesina koja je dala veliki doprinos u odbrani naroda i slobodne teritorije u kojoj su bile vrlo sposobne starjesine od kojih se, iz razlicitih razloga, oprastamo, nadam se, ne na dugo. Tesko sam prihvatio da toliko starjesina u ovim teskim i slozenim okolnostima napušta Gorazde, ali nisam mogao sprijeciti nikoga, jer svi oni su imali vrlo znacajne razloge. Ono o cemu sam razmisljao i što je ukupno uzrokovalo nestrpljenje ovih starjesina i ubrzalo odlazak, je neuredjivanje kadrovske strukture u IBOG-u i brigadama, kao prvo, a drugo i uticaj pada prostora Medjedje i Ustiprace.
Odlazi general Gamal, covjek koji je iskazivao ogromnu zelju da pomogne Bosni, a svoj zivot stavljao na kocku odmah po dolasku u Medjedju, izlazeci sa mnom u izvidjanja u medjuprostore sa zeljom da ucestvuje u pripremi dejstava ka Visegradu krajem maja ’93. ali cetnici nas preduhitrise. Trebalo je vidjeti njegova razocarenja što pomoc iz Gorazda ne stize u Medjedju. Nisam ga mogao puno razumjeti, a govorio je odlicno engleski, ali ja prevodioca nisam imao. Ono malo što sam uspio razumjeti bilo je izreceno energicno pitao se zašto komandant Ferid ne posalje pomoc, šta on misli, zna li on šta se ovdje desava, i sl. Znao je Ferid sta se desava, ali nije general znao nase slabosti. Ferid je cesto morao moliti da se nesto zavrsi ili naredjivati vise puta isto jednoj jedinici, a onda, kada to ista ne izvrsi, drugoj koja hoce. Ta druga je vrlo cesto bila 1.SVbr. General Gamal je sebi pojasnio situaciju u toku svog boravka i vjerovatno ima namjeru da istu prezentira u Sarajevu.
Zahvalio sam se u ime boraca, i u svoje ime, prvo njemu a onda i ostalim starjesinama koje nas napustaju. Zenga je, takode, dosao da ide u Visegrad, da udjemo zajedno. On i general su bili zadovoljni pripremom odluke kao i idejom koju sam im prezentirao. Zenga je sebe vec vidio u gradu dok je razgledao odluku na karti, ali eto, sada se vraca. Malo je nezadovoljan ukupnim stanjem. On ima i neke licne planove sa svojom buducom izabranicom, nekom Amerikankom koju nisam imao priliku upoznati, ali kazu da je jako zgodna. Zenga je izgubio brata u Holijacima, a babo mu je u zatvoru kod cetnika u Visegradu. Ocekuje razmjenu i ima snage, hrabrosti, znanja i iskustva. Vrlo je hladan, a kad plane sijevne i ne zaustavi se. Uvijek je drzao metak u cijevi i ukocen pistolj. Bio je u sebe puno siguran. Zelio sam
————————————————-
da zajedno dejstvujemo, ali eto, on odlazi. Još jedan vrstan oficir na koga bar ubrzo ne mogu racunati da preuzme dio moje odgovornosti, ili neku od brigada, Rasid Sobo, koji nije planirao ici, ali situacija poslije Zaimovog dolaska se promijenila i to je ubrzalo njegov odlazak. On je iz grupe koja odlazi, najvise boravio sa mnom u jedinici, mijenjao me, preuzimao dobar dio obaveza i izvrsavao dosta dobro i vrlo korektno. Izgledao je kao djecak vrlo velikih sposobnosti. Imao je i porodicnih problema, poput Nijaza Nuhanovica, i to je ubrzalo odlazak. Za njega sam se nadao da ce najbrze doci ponovo u Gorazde. Veljan Ekrem, potencijal u oblasti logistike, nenadmasan u IBOG-u, vjerovatno i sire, visok, vitka stasa malo sporih pokreta i ekavskog prihvacenog u toku sluzbovanja u bivsoj JNA. Covjek odlicnih ideja i zamisli, ali slabe upornosti i nesto manje odgovoran nego što treba da sacuva svoj profil i potencijal. Visegradanin po rodjenju i on je cekao priliku da udje u Visegrad. Sam se ponudio da lijepo nacrta kartu odluke za b/d prema Visegradu, i nacrtao je, ali dzaba. Dervo Harbinja, kao i prethodni, izuzev Zenge, oficir-profesionalac, moj dalji rodak koga sam upoznao u toku agresije, dobrih karakternih osobina i vrlo odgovoran. Brzo pukne, ali se brzo i vrati. Vrlo je temperamentan. Ide, jer je osjetio da je vrijeme, a ima i privatnih razloga. Sada smo puno, slabiji ali se nadam da ce nastup ovih starjesina u Sarajevu biti uvjerljiv u prezentiranju situacije u zoni IBOG-a te da ce se na ovaj prostor uputiti znacajnija pomoc u ljudstvu i naoruzanju, a naravno, i dodatni starjesinski kadar. Pitao sam u nekoliko navrata Ferida Buljubasica:
“Zasto dozvoljavate da idu sve ove starjesine i zar bas svi moraju?”
Slegnuo je ramenima, otpuhnuo ljutnju iz sebe, i rekao:
“Izgleda moraju” i nastavi: “Prica svakog od njih je prejaka i uvjerljiva da bih ih ja zaustavio, a ovo što ovdje imaju je prekipilo kod svih i svi su neupotrebljivi. Na silu ne ide, a njihove odluke su cvrste. Zelis li ih ti zadrzati?” upita me s kritickim pogledom.
“Hoces li da pokusas? Izvoli”, rafalno je izrekao sve.
“Znaš da necu, ako se ne dogovorimo, a znas i da sam ostar i principijelan ako nešto zelim, i na kraju znas da ovo smatram velikim gubitkom, ali idemo dalje”, malo ljutito sam uzvratio. U sebi sam mislio da jos mnogo toga kazem Feridu od toga da je popustljiv, preblag, da komanduje vrlo emotivno i da ima slabosti prema tim ljudima kao i to da ce nam se sve brzo obiti o glavu. Zelio sam uputiti i jacu kritiku, otvoriti se potpuno, ali uvidio sam da je on jako potresen tim odlaskom i da ne bi bilo dobro da se sada uzrujava jer je potpisao dozvole. Ljudi odlaze, nema popravke, ostaju kajanje i samokritika. Primijetio sam, mada to nije htio reci, da bi on vrlo rado sa ekipom i da mu je tesko sto ostaje bez onih njemu blizih, a pozelio je i porodicu ali….
——————————-
Na godišnjici formiranja 2/31 DUB (vitkovickog bataljona), ucestvovao sam u sportskom dijelu programa kao clan fudbalskog tima 1.Svbr. Turnir je jako dobro organizovan, a nastupile su ekipe svih brigada i ekipa 2.bataljona 31 .drinske udarne brigade. Ovaj naziv “udarna” me uvijek podsjecao na radne akcije i radne brigade koje su rezultatom dobijale taj epitet i to priznanje. Igralo se na travnatom terenu FK Azot u Vitkovicima, što je bilo prava atrakcija poslije mnogo igranja na betonu. Ekipa 1.Svbr je osvojila prvo mjesto, dobila nagrade i pehare, a meni je ostao u sjecanju jedan volej-udarac, silovit i neodbranjiv, sa nekih dvadeset pet-trideset metara kojim je Ramga odusevio gledaoce, a mi poveli sa 2:1 u finalu protiv ekipe 31 .DUB koja je ocekivala da ce lagano dobiti ovo finale. Konacan rezultat je bio 3:1, a ja sam igrao jedno poluvrijeme. Na zajednickoj veceri,povodom godišnjice Drugog bataljona 31.DUB, smo obavijesteni da je Zaimov surak poginuo. Zaja je otisao, mi smo ostali, ali drugacijeg raspoloženja. Momci iz moje ekipe su se, ipak, dobro provodili i znali da proslave pobjedu.
Kraj prvog dijela (Prva knjiga)