Kadrovske i druge promjene
Intezivno se odrzavaju radni sastanci sa predstavnicima civilnih vlasti na kojima se razmatraju,vitaina pitanja, a ponekad padnu i neosnovane optuzbe iz puno sitnih ili krupnih razloga, a sve ponajvise sto se svako ne bavi svojim poslom i u njemu ne pokusava dostici maksimum.
Ferida prozivaju predstavnici Okruga za sve lose, sto je ponekad i izvan njegove nadleznosti. Predstavnici Opcine Visegrad ne zaostaju za njima, ali oni optuzuju i mene, jer sam ih istinom o njihovom “füku” iz Medjedje pogodio, a inace su imali u svom stilu namjere omalovazavanja rezultata brigade, sto nije bilo cudno, i pojedinaca koji su vodili brigadu. lpak, ti sastanci su imali dobar rezultat, na njima su se vec tada pripremala rjesenja o logistickoj podrsci, kao i neka bitna pitanja poboljsanja, organizacije i ustrojavanja vojske, informisanja u vojsci i informisanja naroda, kako se ne bi glasinama diktirao puls naroda. Na sastanku 26.06.’93.godine, potpuno su prihvaceni, ali ne i u praksi podrzani, moji prijedlozi od kojih su najbitniji da:
1. Odmah, odnosno sto hitnije povecamo borbenu gotovost jedinica,
2. Pripremimo i izvedemo bar jedno znacajnije borbeno dejstvo i vratimo samopouzdanje jedinicama, a moral boraca i naroda podignemo na veci nivo.
3. Formiramo interventnu jedinicu jacine brigade sa zadatkom izvodjenja svih bitnih
borbenih dejstava u odbrani i napada, jezgro te jedinice je trebalo biti iz 1.Svbr u koje bi usli borci iz svih brigada.
—————————————–
4. Postignemo priblizno identicno opterecenje jedinica u odbrani, kao i boraca u svim jedinicama. Dosada je bilo vrlo velikih razlika, sto se pokazalo velikim problemom.
5. Pronadjemo takva kadrovska rjesenja u IBOG-u i brigadama koja ce obezbijediti
provodjenje ovih i ostalih znacajnih aktivnosti sto prije.
lpak, na ovim prijedlozima se nije istrajalo, doduse znatno vise iz objektivnih razloga, nego zbog necije volje i htijenja. U dane zatisja u kasarskim objektima su stvoreni minimalni uslovi za boravak, a starjesine iz Staba 1.Svbr su pripremile plan obuke komandnog kadra, prvenstveno radi sticanja dopunskog znanja iz RiK /rukvodenja i komandovanja/, a bogami, i takticke obuke i jos nekih bitnih oblasti. Operativac u 1.Svbr, Pena Enver Kustura, se puno trudio da teoretske postavke za isto budu sto sadrzanije i uspio je. Svako slobodno vrijeme se koristilo za obuku u kojoj su mnoge starjesine upotpunile znanja, a veliki broj starjesina je tek stekao osnovna vojno-strucna znanja, jer prethodno nisu bili ni rezervni oficiri. Bilo je i onih koji bivsu JNA nisu ni odsluzili iz raznih razloga. Komandant Buljubasic je omogucio svim komandantima brigada da daju svoje prijedloge za komandni kadar IBOG-a i brigada, i sagledavsi sve, pokusao naci rjesenja. Evo njegovih razmisljanja za komandu IBOG-a u tri varijante.
I
1. Komandänt IBOG-a Husnija Hrapo
2. Zamjenik komandanta IBOG-a Abduselam Sijercic Pelam
3. Nacelnik Staba IBOG-a Ahmet Sejdic
Ova varijanta bi bila do dolaska Zaima Imamovica, ili
II
1. Komandant IBOG-a Ahmet Sejdic
2. Zamjenik komandanta IBOG-a Abduselam Sijercic Pelam
3. Nacelnik Staba IBOG-a Husnija Hrapo
Po dolasku Zaima Imamovica na prostore Gorazdanskog okruga najbolja bi bila sljedeca varijanta:
III
1. Komandant IBOG-a Zaim Imamovic
2. Zamjenik komandanta IBOG-a Abduselam Sijercic Pelam
3. Nacelnik Staba Ahmet Sejdic
Zaim Imamovic je bio jos izvan ovih prostora, ali se ocekivao njegov dolazak, odnosno povratak. Ferid je, opterecen razlicitim problemima,
———————————————
zelio otici ali i sa vrlo bitnim razlogom kvalitetnog prezentiranja stanja na gorazdanskoj slobodnoj teritoriji. Cesti su bili sastanci Komande 1.Svbr, na kojima su analizirani postignuti rezultati, a posebno nova uloga nase brigade, nova zona odgovomosti i mogucnost prerastanja u manevarsku jedinicu. Poslije nekoliko intervencija nase jedinice na linijama svih brigada, moji najblizi saradnici su na sastanku Komande brigade i komandanta jedinica 10.07.’93. zatrazili da malo sagledamo ulogu nase jedinice i razloge tako intezivnog angazovanja. Rasid Sobo, Zakir Jamak, Zaim Kustura, Enver Kustura, Nijaz Nuhanovic, Dzevad Kos, Nijaz Memisevic, Sabalieta Demir Mujkanovic, Adem Fehric, Fadil Karaman, Munir Muharemovic i drugi su se pitali:
“Zasto mi, koji smo i u Medjedji bili daleko optereceniji sa obavezama od drugih jedinica, bar sada ne budemo priblizno isto tretirani i dokle ce nasa jedinica, gdje god zagusti, morati intervenisati.” Govorili su i mislili svi isto.
Neka se vidi sta ce se dogoditi ako mi zakazemo jednom, i neka i nasi borci dahnu, tako bi se mogla formulisati njihova zavrsna könstatacija u zahtjevu. Bili su potpuno u pravu, osim sto su zanemarili da mi postujemo komandu, a da su ostale jedinice malo uljuljkane te da ce se, nadamo se, brzo trgnuti. Uvazio sam sustinu zahtjeva, a oni su trazili i od mene da odmorim malo, racunajuci valjda, da zbog mog opterecenja nisam u mogucnosti zastiti jedinicu. Bili su i tu u pravu, ali nismo imali kvalitetne alternative. Ferid i ja smo cesto trazili rjesenja od nekih komandanata brigada, dobijali smo obecanja, a izgubili vrijeme, ili jos gore, ponekad upucivali jedinice koje nisu bile spremne za izvrsenje zadataka, pa ih vracali, ili su se same vracale prije pocetka izvrsenja dobijenih zadataka. Ipak, ovaj sastanak Komande 1.Svbr, nam je posluzio da malo detaljnije analiziramo ukupnu situaciju na slobodnoj gorazdanskoj teritoriji, a meni licno ubrzao potrebu za pisanjem jedne informacije, u kojoj bi se alarmirale institucije da poduzmu mjere u hitnom poboljsanju bezbjednosnog stanja u ovom okruzenju. 11.07.93. godine napisao sam je i dosatavio na znacajnije adrese u sljedecem obliku. Sa kadrovskim promjenama se moralo ici sto prije, jer su one bile preduslov za promjene nacina rada u pojedinim jedinicama, tako je na mjesto komandanta 1.drinske brigade rasporedjen Sobo Rasid, nacelnik Staba 1.Svbr, a za njegovog zamjenika Dervisevic Azem Zenga, kako bi se ojacala komanda 1.drinske brigade.
Izvrsenaje i popuna Staba IBOG-a u minimumu. U Stab IBOG-a su angazovani i rezervni oficiri, clanovi Opcinskog staba TO Gorazde, Hamed Risljanin i Edin Fejzic sa namjerom da daju veci doprinos od onoga koji kroz rad u Stabu TO Gorazde pruzaju. Inace, pozicija opcinskih stabova, njihova uloga i znacaj su vec marginalizirani, jer je vitalni dio njihovih fünkcija
———————————————
dodijeljen Komandi IBOG-a, pa se i zbog toga angazovao kadar iz tih stabova. U Stab IBOG-a su usli kao novi clanovi Nijaz Nuhanovic i Trgo Ferid, u obavjestajni organ, kao i Nusret Hurem na inzinjerijske poslove. Tako je, ipak, stvorena jedna ekipa koja moze da poboljsa rad Staba i rezultat. Nisam imao utisak da je ovo najbolji tim za Stab, ali tome se prioritetno nije ni tezilo, jer bismo za najbolji tim morali izvuci najbolje starjesine u brigadama i time kadrovski osiromasili brigade, sto bi bilo katastrofalno u postojecim okolnostima. Nedim Alagic Peda je imenovan za komandanta 1.rogaticke brigade, sto je bila zelja starjesina iz brigade i sve osim stanja u alkoholu je bilo pohvalno o njemu, ali kako säm rece da ce pokusati svesti to na najmanju mjeru, tako se svi ponadasmo. Da je, bogdo, uspio potpuno prestati piti, ali nije. Kadrovske promjene su u ovom periodu vrsene i u drugim brigadama i na nizim nivoima. Efekti promjena su uglavnom bili pozitivni, sto se manifestovalo kroz veci rad i disciplinu u jedinicama, ali i posjednutost, odnosno, uredjenje linije odbrane. Ipak, poslije kadrovske problematike u vojsci kojom su se u velikoj mjeri bavile i sve civilne institucije, puno paznje i interesovanja je bilo za hranu, konvoje, akciju padobran i mogucnost izlaska, odnosno, ulaska u ovaj krug..
Bilo je puno onih koji sebe vise nisu vidjeli na ovim prostorima, koji su zazalili sto nisu dezertirali ili izvukli bar porodice, pa se vratili.
Sasvim drugi motivi su vodili neke i doveli ih cak u Crnu Goru ili do Sarajeva, i sa tim rizikom dugog neizvjesnog puta su za sebe trazili dobru korist u svercu, doduse, vrlo mali broj ljudi se u to upustao, neki su u takvom poslu i zavrsili zivot, preracunali se u povjerenju prema cetnicima.
U razmjeni zarobljenih sa cetnicima dobili smo Menzilovic Mehmeda, koji je, rekose mi borci, u noci 31.05./01.06.93. ostao u kasarni da spava, i svo spremanje, pozivi za polazak i pakovanja ga nisu osvijestili da krene sa saborcima. Sutradan je bio prijatno iznenadjenje cetnicima. Obavio sam razgovor s njim, ali taj razgovor je u smislu dobijanja nekih uvjerljivih odgovora, a narocito kvalitetnih obavjestajnih podataka, bio beskoristan u prvom dijelu, a kada sam utvrdio da pored njegovog mentalnog stresa malo ima i njegovih hirova i glume, ostro sam ga upozorio da mi odgovori na neka pitanja. Dao je neke bitne podatke o svom boravku u zatvoru u Visegradu.
U kasarnama Beric i Bogusici odradjen je bio program obuke u cilju otklanjanja nedostataka koji su bili prisutni u toku borbenih dejstava i pripreme za rjesavanje slozenih i teskih situacija u buducim dejstvima. Pokazalo se da ima puno toga sto je jos uvijek slabo i da se u skorije vrijeme mora izvrsiti potpuna vojno-strucna obuka. Na brzoj i skracenoj obuci sam insistirao prvenstveno zbog izvidjackih zadataka koje odmah treba nastaviti u svim jedinicama.
—————————————————-
Upravo te radnje i postupci boraca i jedinica u izvidjanju, uvezane sa diverzantskim dejstvima su najvise uvjezbavane. Na trenutak sam bio zadovoljan kada borci pokazu spretnost, strucnost, upornost, ali ponajvise kada otkriju postavljene zamke koje sam licno pokusao pribliziti stvamo mogucim u dubini PZT. Medjutim, i u ovoj oblasti su pokazane odredjene slabosti, ali i napredak za nekoliko dana obuke. Jedan od manje bitnih ciljeva je bio da borci shvate da im je obuka potrebna i znacaj dobre uvjezbanosti. Ja sam to povezivao sa njihovim zivotima a dalje sa posljedicama za druge. Tako sam postizao ozbiljnost. Oni koji su se malo kofrcili kao pravi diverzanti, iza kojih stoje uspjesno izvedene briljantne bitke, padali su na sitnicama, pa su se malo prizemljili, sto je jako dobro bar dok uce i vjezbaju.
Izvidjanja radi prikupljanja obavjestajnih podataka su intenzivno vrsena u zonama svih brigada, a ja sam koordinirao preko nacelnika stabova brigada tu aktivnost. Uglavnom su rezultati tih izvidjanja bili vrlo kvalitetni obavjestajni podaci. Cesto su borci sami trazili da odlaze u dubinu PZT, nakon sto prethodno pronadju prolaz kroz neprijateljsku liniju odbrane, da tamo poslije prikupljanja znacajnih podataka izvrse diverzije, a zatim se vrate u bazu. Za takve zadatke pripremane su diverzantske jedinice. Pripreme su bile sve bolje i obuhvatnije, a sreca da do sada nije bilo neke vece nesrece u izvrsavanju ovakvih zadataka. Svako znacajnije diverzantsko dejstvo jedinica iz sastava 1.Svbr sam odobravao, a najcesce i morao osmisliti, narocito u ’92.godini. Sada vec ima inicijativa i ideja ostalih starjesina.
Obavljanje poslova komandanta brigade i nacelnika Staba IBOG-a, me u velikoj mjeri iscrpljivalo a narocito kada sam jos morao rjesavati odredjene probleme u ostalim brigadama, traziti kadrovska rjesenja, presudjivati i dijeliti pravdu bez instrumenata za istu. A kada poslije svega stigne iz duboke hladovine, osmisljani akt Ratnog presjednistva Opcine Visegrad u kome se kritikuje moj rad i rad mojih saradnika, ponekad povrijedi i cijela brigada, onda mi bas prekipi, ali sta cu, mora se trpjeti. Oni su civilna vlast. Kakva-takva, nasa je, i poslije takvog akta uslijedi odgovor iz brigade, od Komande. Onda pocinju prljavije igre bolesnih ljudi, i to ne svih vec samo kreatora i jednog do dva slijepa izvrsioca. Ta pisma su oduzimala puno vremena, a pogotovu “silni” sastanci, jos “silnijeg” Presjednistva u kome sam ja clan dok ne progovorim sa srca, a onda eto nisam clan, ali opet me zovu, ohlade i razvedre. U ovom periodu juli – avgust ’93. nisam imao vremena ni da vidim porodicu, cesto zbog gluposti na maratonskim sastancima, ispravljao krivu Drinu sa ljudima koji i dalje voze uzanim kolosijekom, a uz to su samo dobri kocnicari ili cesce skretnicari, tako da ih ne mozeg privoljeti da djeluju u pravcu potrebnih rjesenja. Koliko daleko su odlutali pokazuju akti usmjereni prema Komandi 1.Svbr i komandantu 1.Svbr.
Nastavice se