Prva Slavna visegradska brigada se nastavlja boriti
Prvog juna u 15,00 sati, po mojoj naredbi ispred vojnog objekta Soca u Kopacima, postrojena je 1.Svbr, kako bi se kratko izvrsila analiza borbenog dejstva, ali vise radi uputstava o daljem radu jedinice koja je trebao saopciti komandant Buljubasic Ferid i zadataka koje cu saopciti ja komadantima bataljona. Ako je gotovo sve ovih dana bilo porazavajuce, onda je veliki stroj boraca 1.Svbr bio jos jedan dokaz njihove snage i nepobjedivosti, odlucnosti ali i discipline u izvrsavanju naredjenja i kad je ocekivano rasulo jedinice zbog ukupnog i licnih razoearenja svakog borca.
Ostavili su svoje porodice sa zavezljajima na ulicama Gorazda, ali i ispostovali moje naredjenje.Borci su bili razocarani, ponajvise padom linija susjeda i nepravovremenom, ili potpuno zakasnjelom reakcijom u dolasku pomoci iz Gorazda. Ferid i ja smo to kroz objektivni nastup stisali i pojasnili da se moramo boriti i dalje te da cemo se vratiti u Medjedju uskoro. I sada sam bio ponosan na borce i starjesine ove jedinice iako ogorcen na mnogo toga sto se desavalo ovih dana na prostoru gorazdanske slobodne teritorije. Ovi borci imaju u sebi duh nepobjedivosti, nevjerovatnu snagu, nevidjeni patriotizam i veliko pöstovanje prema komandantu i ostalim starjesinama. Upravo zato ja ne mogu nit imam pravo da budem iza njih ili da ih iznevjerim. Idem sa njima i nadam se slobodi.
Vratio sam se u Gorazde nakon obilaska objekata za smjestaj boraca u buduce kasarske uslove, nakon susreta sa mnogima koji su sluzbeno ili privatno trazili pojasnjenja o tome kako smo izgubili Medjedju. Oko ponoci sam prosetao, pored Drine ispod zgrade gdje su stanovali moji roditelji, supruga, kcerka, punac i punica. Saptao sam mojoj Drini: “Drino, vodo, ti sve pamtis. Znas ko te krvlju cijom zamutio. Nosis mnogo bola, a zuboris radosno. Nosis srecu, a hucis sumorno. Pomozi mi da budem kao ti. Preuzmi dio mog bola, a daj mi da na tvom zuboru stigne moja sreca. Daj da vidim Visegrad u svjetlu, da prohodam po kaldrmi Cuprije i presrecne da ugledam ljude. Daj da to vidim, daj mi, Drino, da to bude.”
Nisam se uspio odmoriti, kao ni dobar dio boraca i starjesina koji su radili na smjestaju u kasarske uslove adaptiranjem skolskih objekata u MZ Beric i Boguisici. Tako su ucionice postale spavaone, pa cak i fiskulturna sala je prilagodjena toj svrsi. Puno improvizacija je bilo potrebno da se u nedostatku svega stvore kasarski uslovi. lpak, uspjelo se uz mnogo problema. Hodza, Sejo, Pena, Avdo Ahmetspahic i svi komandiri jedinica su puno radili da nadju rjesenja za ogromne probleine koji se javljaju u smjestaju boraca u kasarne. Nasi domacini u Bericu i Bogusicima su uglavnom sa respektom prihvatili borce i pomogli da se smjeste, mada je bilo i omalovazavanja od strane pejedinaca i provokacija u smislu one: “Sto nisi branio svoje, pa bi
————————————————–
imao.” Neki sitni lopovi, kojih je bilo u svim sredinama, su koristili priliku da iskoriste borce Visegradjane, dezurne krivce za pokrice svojih malih ili vecih kradja po bastama i kucama u okolnim selima. I medju borcima je bilo nekoliko neodgovornih, nedisciplinovanih. Medju njima je bilo onih koji su krali zbog toga sto im porodice gladuju, ali i onih koji su ukradeno prodavali za rakiju ili slicno. Zanim1jiv je bio slucaj kradje iz baste Muja Pesteka Tite, koji je pohvatao lopove u jednom pokusaju. Borci iz 1.Svbr, koji su pritvoreni, dobro su osjetili gorcinu kazne i tezinu pokusaja kradje. Posljedica te i slicnih kradja bilo je “zvono” na Visegradjane, pa je u tom kraju za sve sto se ukrade ili lose desi prva bila sumnja na nas. Doduse, meni se nije niko i licno pozalio za neku kradju izvrsenu od strane mojih boraca, ali jeste mojim starjesinama iz Komande brigade.
Predstavnici civilne vlasti Opcine Visegrad su insistirali na hitnom sastanku sa komandantom IBOG-a na kojem bi se analizirala odbrana Medjedje u posljednjej neprijateljskoj ofanzivi sa posebnim osvrtom na ucesce i pomoc jedinica iz Gorazda u toj odbrani. Htjelo se Feridu skresati da je za sve jedini krivac upravo on te da treba da odgovara za to.
Sastanak je organizovan, a na isti sam pozvan ja sa pomocnicima iz Komande. Znao sam da ce to biti mucan sastanak sa prljavim optuzbama i podmetanjima, jer sastav ekipe: Cocalic Fikret, Trtkovic Mehmed, Avdija Sabanovic, nije mogao dati jednu objektivnu i realnu analizu. Htjeli su i meni prilijepiti mnogo toga, ali Ferid je bio na tapetu, a ako ih ja podrzim, dizace me u zvijezde, a ako budem objektivan i ne podrzim neku od njihovih teskih optuzbi prema Feridu, okomice se i na mene kao i do sada. Ferid je u uvodu iznio osnovne razloge pada Medjedje i pohvalno se izrazio prema nasoj jedinici i borcima u istoj, ali je isto tako rekao da nije primijetio nikoga iz civilnih struktura u posljednjoj noci u Medjedji, poslije cega su zapljustale optuzbe na njega. Bio je: kriv, nesposoban, nedovoljno strucan, kukavica i zaprijeceno mu je da ce se protiv njega povesti postupak preko visih instanci vlasti. Ostao je vrlo stalozen rekavsi: „Povedite, bas bih to volio pa da vidimo ko je za sto kriv.” Onda je postavio nekoliko pitanja u smislu doprinosa civilnih organa Opcine Visegrad, podrsci 1.Svbr, radu Opcinskog staba, svercu pojedinaca i slicnom. Sastanak se pretvorio u dreku punu optuzbi. Ukljucio sam se i rekao svoje misljenje kojim je Ferid bio branjen po misljenju Coclica, a u stvari sam samo cinjenicama obrazlozio sta je on poduzeo i staje mogao.
Njegove naredhe nisu mogli provesti komandanti brigada (31.DUB, 143.dr.Br, 1.dbr i 1.rogatieka br.) Mozda se oni nisu dovoljno angazovali, a mozda je trebalo vise vremena da se obezbijede jedinice spremne za ovako teske zadatke. Stanje u komandovanju jedinica nije ni priblizno isto kao u visegradskoj jedinici, jer princip dobrovoljnosti ne garantuje izvrsenje
—————————————————-
nijednog zadatka. Moja procjena je bila da su komandanti brigada znatno vise krivi od komadanta Ferida, a za moju krivicu sam trazio da se utvrdi, ako postji, u kojoj mjeri i zasto? Sastanak se zavrsio u uvjeravanju Fikreta, Mese i slicnih, kako su oni posljednji napustili Medjedju” a ja dobro znam da je jedino Nezir Mesic ostao do kraja od predstavnika civilne vlasti sa nama u Medjedji. Na mene i Hodzu su pokusali svaliti sve krivice, a kad im je Hodza rekao da su se izvukli dan prije pada Medjedje, a neki i dva dana prije kako bi spasili svoje guzice, a jebe im se za narod a pogotovu za vojsku, to ih je rasrdilo umjesto da ih zastidi.
Izvjestaj koji je dostavljen komandantu IBOG-a nakon gubljenja slobodne teritorije Visegradske, Rogaticke i Rudjanske Opcine
Nastavice se