A hoces li ikad oprostiti?Necu i nemogu.Ubili mi babu ,Ubili mi dajdju,Njegovog sina.Ubili moje jarane, komsije,prijatelje.Zapalili moju kucu,a i kuce mojih mi dragih.Silovali nase majke,sestre, rodice,zene.Necu i ne mogu ni oprostiti ni zaboraviti.Ali eto zivot je kao rijeka,tece i ne zaustavlja se.Mislim na moju djecu,mislim na djecu cijelog svijeta.Oni su nevini.Ne bi ih trebalo hraniti mrznjom pa da sutra postanu gori od onih koji su nam napravili toliko zla.Ipak…