….a ako se i ne ostvare onda ce zauvijek ostati snovi. Lijepi snovi. A proslos je ostvarena nocna mora, koja me i dan danas proganja i budi iz sna. E zato mi je nekako tesko oprostiti i ne znam da li cu ikada moci! A i ako oprostim, hoce li mi se vratiti moja Rakitnica, pa da se bucnem u nju, da se razhladim nekog toplog augustovskog dana, na bazenu u Zakuli, dok se kartam i tefericim sa mojim jaranima? Gdje su sada moji jarani? Jesul’i to kod Sehe u kaficu ili basketaju na kosarci ili sjede pred kinom i sejre kako se rogaticki begovi i njihove hanume korziraju dok iz “Baste” dopier mio zvuk Hamzine harmonike! Jesu li oni oprostili !?! I hoce li ikada oprostiti…..