….sto nas je tako odgojila, sto smo takvi kakvi smo i tesko da cemo se ikada promjeniti. Mi necemo, ali nasa djeca mogu, trebaju i hoce. Zar cemo dozvoliti da sutra nasa djeca ne znaju odakle su im roditelji, ko su im rodjaci i kako pricati nas jezik, jezik bosnjacki. Zar cemo okrenuti ledja nasoj raji, raji sto ostade u Bosni da je cuva i da se bori za nju pa da mi mozemo otici na “godisnji” i da mozemo pokazati nasoj djeci gdje su nam kuce bile, gdje zavrsismo skole, gdje smo igrali lopte i gdje se prvi put poljubismo. Odvedimo ih na mezarja nasih najmilijih, ako znamo gdje su. A ako ne znamo….