A da li će ikada priznati…. …… oni što je uništiše, da li njih boli k’o što boli tebe, mene, nas koji priznamo i prihvatamo to teško breme krivice. Da li će ikada priznati oni što sada hodaju ulicama naše prošlosti, neše zaustavljene sadašnjosti, naše ne ostvarene budućnosti. Da li njih boli? Imaju li oni osjećaje ili žive u zabludi da je to nekakav “nji’ov” grad, grad kojeg oni sebi napraviše, grad bez duše, grad bez ljudi. Osjeti li Rogatica da je malo ljudi, kad se jutrom budi, da podjele korak s ulicama njenim, je li žao Ljunu što je Bunar prazan i što nema raje da akšamluk spremi i sa njega sejri po čaršiji našoj. Zaplače li tiho Rakitnica tužna dok ljepotu pruža onim što ljepotu samo uništiti znaju. Uzdahne li golub kad na kesten sleti kraj džamije koje tamo više nema, uzdahneš li i ti…….