Ostadoh tu skoro mjesec dana.Nadzoh i neke “zemljake”.Pricamo isti jezik,pa nako na stranu,pricamo izmedzu nas.Zezaju nas.Kazu Yugo-mafija.Medzutim niko nas ne dira.Dani prolaze.Izmedzu posjeta doktorima i ispitivanja po raznim kancelarijama.Doktori hoce da vide jesil zdrav.Oni u kancelarijama da sazne ko si, sta si,odakle si.I narocito pitanje.”Kakva ti je motivacija.zasto ti hoces uci u Legiju”?Bijo jedan mali,19 godina,odgovorijo da voli rat i da bi volio ubijati.Sutradan ga odvedose do ulazne kapije.Izbacise ga napolje.U medzu vremenu svi smo prosli kod brice.Svi na nulu.Dodze i taj dan.Prolazim u kancelariji kod pukovnika koji je sef za regrutaciju.On ti kaze dali ces ostati ili ces se popeti u autobus,koji ce te vratiti na zeljeznicku stanicu.Naucili nas kako se treba ponasati u kancelariji visokih oficira.Udzem predstavim se.Kaze mi da sjednem.Nisam znao da je to zadnji put da mogu da sjednem u kancelariji jednog oficira.