Bijo sam srecan,ponosan na mene.Nisani znao da sam u stanju uraditi sve to sto traze ze vrijeme obuke.Trcati i marsirati kilometrima,natovaren ko magare,pucati,skakati,puzati kroz kanalizaciju.Onu pravu kanalizaciju.Tada sam i ukapiro onu nasu izrecicu.”Naci se u govnima do usta”150 metara.Povratijo sam ja mislim tri ili cetri puta.Izlazimo iz kanalizacije.Smrdimo ko tvorovi.Noc je.Pa hajde trcecim korakom pravac”jezero”.Ustvari bila je to velika bara.Duboka oko 1,5 metara i siroka stotinjak.Zadatak je preci baru.Ulazim u vodu.Hladna.Cizme propadaju u blato.Imam osjecaj da ja zivi pijesak.Treba mi pet minuta da predzem jedan metar.Kad smo bili na pola puta isfoliram da sam se ko bajagi zaglavijo.Ustvari malko cucnuo pa pod vodom trljam onu moju uniformu.Perem se.Pa nastavljam.Sat vremena za 100 metara.Kad sam iziso iz vode,padoh.Noge vise ne drze.Nema ni jedan dijo tijela koji me ne boli.Imam osjecaj da ce mi pluca eksplodirati.Umjesto da nam cestitaju starijesine galame.”Sta je bando ljencuga.Da sam poslo moju nanu bolje bi uradila ovo.Hajde ustaj te,necemo ovdje spavati.Vracamo se na farmu.Cizme su pune vode,kao i uniforma.Da ne govorim za rusak.Deset puta tezi.Kad smo stigli,oko 6 sati rekose nam prvo svi da se istusiramo.Ja mislijo da cemo poslije ici na spavanje.Treba te oprati sve sto ste isprljali u kanalizaciji rece nam starijesina.Umorni smo.nismo spavali ima 36 sati.Pa sa svim onim sto smo prodeverali oci se zatvaraju same.Ima ljudi koji peru sjedeci pa se samo svale.Spavaju.Starjesine ga ufate,tresu ga,galame da se probudi.Odgovaraju ko bokseri koji su dobili jedan dobar aperkat u bradu.Jedan im rece da je umoran.”U Legiji nema umornih.U Legiji su Legijoneri i oni nkad nisu umorni”Odbrusi mu komandir.Poslije mi nastavismo ono pranje.Onaj sa puskom u zraku,za kaznu, trci oko farme i mora da se dere.”U Legiji nema umornih,U Legiji su Legioneri koji neznaju sta je umor”.Dva dana poslije je dezertiro.Eto zasto sam bijo srecan i ponosan.