I tako prolaze dani.Obuka,straze,kupanje i pranje.Tesko ja biti cist u pustinjskim uslovima.Ulazi ti pijesak svugdje.Imam osjecaj i u guzicu.Sto se tice obuke ,nije lose nauciti kako da ne umres na glup nacin u pustinji.Ima u Dzibutiju malih stvari koje te mogu ubiti.Svako jutro moramo popiti jednu malu pilulu.Gorka ko cemer ali je jedini lijek protiv malarije,jer ima puno tih komaraca koji bi ti mogli prenijeti tu bolest.Ima i zmija.Ako te ujede imas 16 sati vremena da ti daju injekciju.Poslije toga nemas vise sansi prezivjeti.Medzutim sta je najgore to su oni skorpioni(akrepi).Preko dana spavaju ispod kamenja a nocu izlaze u lov da se hrane.Nas su naucili dvije stvari.Prvo,nikad nemoj spavati na zemlji jer nocu moze se uvuci u tvoju vrecu za spavanje.Druga stvar je da kad se izujes prije toga nadzi dva stapa koje ces zabosti u pijesak.Poslije toga svoje cizme nabijes naopako na te stapove.Tako akrepi nemogu uci unutra,jer ako ostavis cizme na pijesku mogu uci pa ako se probudis i ne potreses cizme on te ugrize.U Dzibutiju su ko i zmije,ako nema injekcije umres u velikim mukama.Poslije se mi igrali sa njima.Cudno stvorenje taj akrep.Mi culi da ako ga stavis u situaciju gdje vidi da se nemoze izvuci on izvrsi samoubitstvo.Sa onim svojim repom gdje mu je otrov mazne se u glavu i umre.Provjerili smo to i tacno je.Ufatili nekoliko skorpijona pa ih stavili u jednu veliku posudu.Poslije ispod posude zapalili vatru.U pocetku su pokusavali izaci i kad su vidili da nema izlaza jedan po jedan ,poceli su vrsiti samoubitstva.