Ostalo mi jos par mjeseca u Djibutiju.Kad sam doso,mislijo sam da dvije godine nikad nece proci.A vrijeme leti.Ostalo mi da uzmem jos petnest dana odmora.Vec duze vrijeme sa dvojicom jarana dogovaram se kako cu provesti taj odmor.Naime culi smo da je jedan mali tanker potonuo devet KM od jednog malog ostrva koji pripada Francuskoj vojsci.Pricalo se da ima najmanje jedan kontejner pun wiskija. »Rezervirali »smo tamo jer kad ides na odmor moras reci gdje ides ,ako ima frke i uzbune da te lakse nadzu.Sve smo spremili.Boce sa kiseonikom,puske sa harpunima za podvodni ribolov,dva detonatora,zicu i kilu plasticnog eksploziva koji smo dobili preko veze od jugovica koji je bijo odgovoran za te stvari u kasarni.Priznajem,malko smo i platili.Iznajmili smo camac pa pravac ostrvo.Dva tri kvadratna kilometra povrsine.Nema nista osim jedne kuce gdje cemo se smjestiti.Zaboravih reci.Donijeli smo hranu i benzin za desetak dana.Benzin za masinu koja pravi struju.Prvih dana sa camcem isli smo da vidimo gdje je potonuo taj brod..Kad smo ga nasli ,odlucismo suradan ici u lov na wiski.Sutra rano sa bocama i ostalim aparatima vratili smo se tamo.Ronimo.Nadzemo i taj kontejner,ta celicna kesa,u kojoj se prevoze razne stvari.Stavimo plastiku,prikljucimo detonatore i zicu i vratimo se u camac.Prikljucimo zice na bateriju i bogami od eksplozije camac se skoro izvrnuo.Kad se smirilo ponovo ronimo.Po dolasku pred onaj kontejner drago nam.Vrate otisla u zrak ili bolje reci u vodu.Sa lampama osvijetljavamo unutrasnjost.U vodi lebde ostatci kartona .Prepoznajem marku Jhony Walker.Po podu vidim samo slomljene flase.Stavili smo previse eksploziva pa ona detonacija sve flase porazbijala.Prevrcemo ono staklo i nadzemo dvije flase citave.Drago nam bilo pa se vratismo na povrsinu da taj podvig proslavimo.Ostadose flase prazne ,prije nego smo se vrtili na ostrvo