Poslije podvodnog lova na jastoge,poslije ribolova u camcu ze Barakudama evo da pokusam da vam ispricam i jednu malu pricu o lovu na gazele.Jednog dana sef centra za obuku komandosa je htijo da jede gazelu.Izabere trojici pa sa njim i sa velikim dzipom odosmo na jedno mjesto dze se pricalo da ima gazela.Jedna siroka dolina okruzena brdima.Kao u svakom lovu uloge svih nas su bile jasno definisane.Vozac dzipa vozi i pokusava sa dzipom da se priblizi sto je vise moguce gazelama.Suvozac sa svojom automatskom puskom,ima pravo da puca jedino kad se gazele nadzu sa njegove strane kamijona.Ja i sef ,koji je bijo Jugovic,smo gore na kamijonu.Gore u sredini kamijona jedna klupa u sredini gdje obicno za vrijeme prevoza vojnici sjede ledza uz ledza.Ovaj put ja i on sami.On sa jedne a ja sa druge strane.Skinuli smo prije polaska ceradu i sipke koje je drze.Prije pocetka lova sa vojnim opasacima smo se zavezali za onu klupu da nebi ispali sa kamijona ako kamijon natrci na kamen ili rupu.Svako od na sima sest sarzera a svaki sarzer ima 25 metaka.Znaci nas trojica imamo 450 metaka.Sa dvogledima iz daleka vidimo jedno stado.Vozc po naredzenju ubaci prvu drugu pa trecu.Kad su nas cule,gazele su pocele bjezati.Ne trce nego skacu.Prave skokove izmedzu 7 i 9 metara.Mi ko budale pucamo po kratkim rafalima.Ali izmedzu kamijona koji se trese i skokova gazela nemamo bas nesto uspjeha.Mijenjamo sarzere,pucamo pa municije je sve manje i manje.Odjednom vidimo jednu gazelu koja vise ne skace.Slucajno dobila metak u zadnju nogu.Kamijon se zaustavlja a mi trcimo sa nozevima u rukama da zavrsimo poso.Skoro 400 metaka za jednu gazelu koju morasmo zaklati nozem.