Na podjeli marmelade Inace sto se tice humanitarne pomoci tu smo bili prvi.Gradili smo im putove i ceste.Razvlacili sa cisternama vodu u predgradza koja nisu imala vodovoda.Za vrijeme one obuke na terenu davali hranu narodu koji je bijo daleko od gradova i koji nije imo para da kupi.To vam je jedan fenomen koji niko nikad nije shvatijo.Kad si na terenu pa kad poslije podne nadzes adekvatno mjesto gdje bi mogao logovariti tj provesti noc,prva stvar je poslati ljude sa dvogledima da vide sta ima u « komsiluku ».Izvjestaji su vazda bili isti.Nista nema zive duse na kilometre.Poslije petnestak minuta prvo djeca a poslije stariji dolaze da traze vodu i hranu.Sjecam se da sam poslije za djecu zico od ostalih i cuvo vazda onu mermeladu u malim plasticnim pakovanjima.Izraz zadovoljstva na njihovim licima,gledajuci ih kako lizu mermeladu,bijo je zamene najveca nagradaI