Napokon prvi pravi odmor.U medzu vramenu prvi cin a odma iza toga i prva vojna medalja.Dobili je svi za onu kradzu kamijona Amerikancima.U Legiji posto stalno ides na teren ,nemas bas vremena da trosis pare pa ja moj odmor odlucijo provesti u hotelu Sheraton.15 dana sa pilotima JAT –a.Ko pravi turista .Na bazenu citam Ilustovanu Politiku ili Arenu.Narucim rucak koji jedem pored bazena se jednom od stjuardesa.Poslije odspavam malko u sjenci suncobrana,a cim se probudim pravac u vodu.Uvece ili jedemo u restoranu hotela ili u nekom tipicnom Dzibutijanskom restoranu.Prije nisam volijo morsku ribu ali od kad smo isli da jedemo u jedan restoran u starom gradu jednostavljeno sam se odusevijo.Nema tanjira ni nozeva ni viljuski.Dva komada papira koji igraju ulogu tanjira.Jede se prstima ako hoces vino moras ga kupiti u prodavnici preko puta.Gazda je musliman pa ne prodaje alkohol.Inace bilo je dana da se setamo poslije podne prije vecere.Kupimo dva tri suvenira.Gledamo.Jednom setajuci se po pijaci vidim jednu zenu prodavacicu.Neznam zasto mi je ona skrenula paznju.Mozda zbog komada kartona na kome je velikim slovima pisalo « MESARA »Zaustavim se i gledam.Ne vidim meso.Vidim nesto okaceno ali ne kontam da je meso.Crne je boje pa pomislih da se radio pet o nekom lokalnom specijalitetu.Jedna zena se primace tezgi.Prica sa prodavacicom.Ona se digne pa sa onim lepezama koje sluze da se ohladis razmaha oko jednog crnog objesenog iznad tezge.Sa zaprepastenjem shvatih da je to ustvari,ja mislim,bila kozija plecka pokrivena musama.Poslije par minuta dogovaranja oko cijene zamota joj to meso u novinski papir.Eto i to je Afrika