To su bila vremena gdje sam ukapiro sta stvarno znaci imati pare.U medzu vremenu polozijo sam vozacki za kamijone i zbog toga prebacen sam u glavnu kasarnu.Gotovo sa onim blindiranim kolima.Sad sam u radnoj brigadi.Vozam kamijone cijeli dan.Izlazim u grad skoro svako vece.Medzutim i radna brigada ima svoje vojne obaveze.Poceli godisnji manevri.Koje srece.Opet nas oznacili ko neprijatelje.Sa jos dvije brigade ima nas oko 200.Protiv nas ostatak legije,dva bataljona redovne Francuske vojske,Tri bataljona Dzibutijanske vojske,i dvije brigade Americke vojske.Mi kao neprijatelji imamo sve sto je tehnika.Medzutim preko dana moramo se kriti.Avijoni i helikopteri stalno nas traze.Jedne noci prikljucili se na njihove komunikacije.Logor jedne Americke jedinice samo pet kilometara.Pade odluka.Idemo zajebavati Amerikance.Izabrase 14 ljudi.I ja sam medzu njima.Sa starjesinama ima nas 20.Svi imamo one dvoglede sa kojima vidis po mraku.Zadatak je ukrasti kamijon sa hranom i vodom.U pustinjskim uslovima « rata »ako nemas hrane ili vode smatra se da si mrtav za 48 sati.