Poslije mjesec dana i svih medicinskih pregleda,da bi se ustanovilo da neko nije fasovo neku zaraznu bolest,konacno imamo pravo na dva mjeseca odmora.Dali nam liste Legijinih centara za odmor.Ja izabro jedan mjesec u Parizu a jedan u Marselju.U Parizu vrijeme prodze vrlo brzo.Ma ima se toliko stvari obici i vidjeti da je onaj mjesec dana proletijo.Vracam se u Marselj.Legija ima to odmaraliste na samoj obali Mediteranskog mora.I dan danas kad sa djecom odem na more pa cujem sum talasa,zazmirim i sjetim se kako sam u tom odmaralistu volijo uvece,malo vise nacugan,prije nego sto legnem otvoriti prozore moje sobe i uspavati se sa sumom talasa koji udarase po liticama koje cinise granicu izmedzu mora i zemlje.Nazalos lijepe stvari kratko traju.Jednog dana dobih pismo.Moram se hitno vratiti u kasarnu.Vec unaprijed znam zbog cega.Sprema se rat