Stizemo u Pariz.Joj sto je velika ta mahala.Iz avijona vidim koliko treba mjesta da bi zivilo 16 miliona ljudi.Ogromno.Kontam u glavi.Kad sam otiso iz Rogatice mislim da je bilo negdje oko 8000 stanovnika.Znaci da bi trebalo oko 2000 Rogatica da bi Rogatica bila velika ko Pariz.Hvatam samog sebe u mislima.Balkanski seljak koji sanja.Cuj Rogatica ko Pariz.Mozes pokusati ali bilo koje poredzenje nije na svom mjestu.Nema nikakve slicnosti.Konacno avijon se spusta ne ajrodrom.Izlazimo u civilizacisku hladnocu.Jeste Afrika je mozda primitivna,medzutim ona je topla.Sa klimom ali i sa Africkim srcima.Dobri su ti ljudi,srdacni,otvoreni.Nemaju nista ali kad te docekaju,docekaju te ko kralja.Ostadoh u Dzibutiju dvije godine,koje ce mi ostati urezane u pamcenje do kraja zivota.Vracam se u onu sivu i hladnu civilizaciju.Izlaskom iz avijona sav sam se nakostrijesijo.Hladno je.Idemo sa autobusom u istu onu kasarnu gdje sem se »uclanijo » u Legiju.Kazu nam da imamo slobodan dan,ali nemozemo ici napolje.Mene bas briga.Posto nisam spavo cijelu noc poslije dorucka pravac krevet.Sanjo sam moju macu.