——————————————————————————–
Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Zvornik
Postao/la *Bosanac* » ned 3. jan 2010, 17:19
Iz gomile naslaganih mrtvih tijela odjednom se pojavilo dijete
Svjedočenje zaštićenog svjedoka 101, bivšeg vojnika Zvorničke brigade VRS-a i očevica strijeljanja zarobljenih Bošnjaka u Orahovcu, bez sumnje je najpotresnije svjedočenje u Haškom tribunalu: ”Iz te gomile naslaganih mrtvih tijela, koja nisu više ličila na ljudska tijela, to su bili samo komadi mesa, odjednom se pojavilo ljudsko biće. Kažem ljudsko biće, ali ustvari to je bio dječak od pet do šest godina starosti. To je nevjerovatan prizor. Nevjerovatno. Ljudsko biće izlazi i ide prema putu, putu na kojem stoje vojnici koji automatskim puškama vrše strijeljanje. To dijete ide pravo prema njima. Svi vojnici i policajci koji su stajali na tom putu, ljudi koji su naučili ubijati, svi su iznenada spustili svoje oružje i sledili su se od tog prizora. Dječak je bio pokriven dijelovima crijeva i mesa drugih ljudi”
Pripremio: Ezher Beganović
U Haškom tribunalu do danas je bilo dosta potresnih svjedočenja o počinjenim zločinima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Međutim, 22. februara ove godine u Haškom tribunalu svjedočio je zaštićeni svjedok 101, bivši vojnik Zvorničke brigade VRS-a i očevidac strijeljanja zarobljenih Bošnjaka u Orahovcu, a svjedočio je u slučaju Popović i ostali kojima se sudi za počinjene zločine u Srebrenici. Njegovo svjedočenje ostat će upamćeno u sjećanju mnogih ljudi. Prenosimo najzanimljivije detalje spomenutog svjedočenja.
”A onda se dogodilo nešto strašno, nešto što je nevjerovatno da se može dogoditi. Nešto što ni do danas nisam mogao zaboraviti i neću nikada zaboraviti. Stalno razmišljam šta sve čovjek može uraditi drugom čovjeku. Bez obzira koliko ste puta gledali strahote u raznim filmovima, dokumentarcima i sl., bez obzira koliko ste knjiga pročitali sa horor tematikom, knjiga koje vas natjeraju da plačete nad tuđom sudbinom, dozvolite mi da kažem to se ne može uporediti s onim šta sam ja vidio tamo. Dobio sam dijabetes poslije toga. Iz te gomile naslaganih mrtvih tijela, koja nisu više ličila na ljudska tijela, to su bili samo komadi mesa, odjednom se pojavilo ljudsko biće. Kažem ljudsko biće, ali ustvari to je bio dječak od pet do šest godina starosti. To je nevjerovatan prizor. Nevjerovatno. Ljudsko biće izlazi i ide prema putu, putu na kojem stoje vojnici koji automatskim puškama vrše strijeljanje. To dijete ide pravo prema njima. Svi vojnici i policajci koji su stajali na tom putu, ljudi koji su naučili ubijati, svi su iznenada spustili svoje oružje i sledili su se od tog prizora. Dječak je bio pokriven dijelovima crijeva i mesa drugih ljudi. Ispred vojnika je stajao jedan oficir, mislim da je bio pukovnik, arogantno se obratio vojnicima: ‘Š ta čekate, završite s njim!’ Tada su mu vojnici, kojima uopće nije bio problem ubijati ljude, odgovorili: ‘Gospodine, imate pištolj, zašto vi ne završite s njim?’ Svi su nakon toga zanijemili. Tada se taj oficir obratio vojnicima: ‘Uzmite to dijete, stavite ga na kamion i dovedite ga poslije sa drugom grupom, tada ćemo završiti s njim.’ Dijete je bilo u šoku. Stalno je ponavljalo: ‘Baba, baba, gdje si?’ Vojnici su uzeli dijete da ga stave na kamion. Dječak se otimao, jer se sjećao da je već bio na tom kamionu. Tada sam ja prišao i rekao sam vojnicima: ‘Slušajte, odvest ću ga ja u svoj kamion, pustit ću mu muziku da mu odvratim pažnju od onoga šta se dogodilo. Upalit ću radio. Ušao sam u kamion i upalio svjetlo, upalio sam radio, pronašao lokalnu radiostanicu. Rekao sam mu: ‘Hajde uđi, dođi meni. Vidi imam svjetlo, muziku. Iznenada me uhvatio za ruku.’ Ne bih želio nikome od vas da to doživite. Ja sam bio poznat kao jak i čvrst čovjek. Ali, nikome ne bih želio da iskusi takav stisak kao što je on moju ruku stisnuo. Bio sam šokiran snagom njegovog stiska.” Zaštićeni svjedok 101 odveo je dječaka u Zvornik u bolnicu gdje ga je zbog rana koje je dječak imao odveo na hirurško odjeljenje. ”Kada sam ga doveo do hirurškog odjeljenja zgrabio me je za ruku, govoreći mi: ”Baba, ne daj da me odvedu, molim te.’ I dan-danas u ušima mi odzvanjaju njegove riječi. Dok ga je doktor pregledao i čistio sa njega ostatke ljudske utrobe i mesa, osjetio sam strašan smrad. Nikako nisam mogao razumjeti kako taj smrad nisam osjetio dok sam ga vozio kamionom do bolnice. Toliko sam bio šokiran čitavim događajem.”
Bivši blagajnik Zvorničke brigade: U Orahovcu su strijeljali djecu
Naišao je kombi iz brigade, koji me je povezao. U tom kombiju je bio jedan mali. Sjećam se da je, kada je vidio svjetla naše kasarne, rekao: ‘Je li ovo Srebrenica, gdje je moj babo?’ Bio je mali dječak… Mene su ostavili u komandi, a njega odvezli u bolnicu. U komandi se pričalo kako je sve dobro odrađeno, kako treba nagraditi ljude koji su strijeljali…” Tanacko Tanić, svjedok Tužilaštva BiH, kazao je danas na suđenju Momiru Pelemišu i Slavku Periću da je 14. jula 1995. bio ispred škole u Orahovcu (općina Zvornik) gdje je vidio druge pripadnike Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Vojne policije te i Dragu Nikolića i Vujadina Popovića, haške optuženike koji očekuju izricanje presude za genocid, prenosi BIRN-Justice report.
“Samo je rečeno da bježe zatvorenici i da idem tamo. Kolega mi je rekao: ‘Uzmi pušku, idi, bježe!’ Vjerovatno je mislio na zarobljenike. Pretpostavio sam da treba to neko obezbjeđenje. Kamion nas je dovezao pred školu u Orahovcu i, kad sam došao, čuo sam žamor u fiskulturnoj sali – kao da priđeš košnici. Meni je tada na sve bilo krivo, ali nisam ništa mogao…”, kazao je ovaj svjedok, bivši blagajnik Zvorničke brigade.
Pelemiša, bivšeg zamjenika komandanta i načelnika štaba Prvog bataljona Zvorničke brigade, i Slavka Perića, bivšeg pomoćnika komandanta za bezbjednost iste brigade, državno tužilaštvo tereti za genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995.
“Ne znam ni koliko je bilo ljudi, vidio sam da ima jedan dječak, nosi vodu, a vojnik ga prati. Vidio sam da ih neće razmijeniti, da će ih pobiti. Što makar djecu nisu pustili? Nije bilo naznaka da će se nešto dobro desiti. Sve mi je to djelovalo sitno i nestvarno, kao da se okrene durbin i gleda naopako. Neko iz brigade me je pitao hoću li i ja automat, da strijeljam… nisam htio. Nisam imao nikakvih posljedica zbog toga što sam odbio”, ispričao je Tanić.
Nagraditi ljude koji su strijeljali
Svjedok je ispričao da je tada otišao u kuću poznanice, Mire Vidović, koja je bila udaljena kilometar od škole, te da je prema komandi brigade krenuo tek navečer oko 23 sata, kada je čuo pucnjavu u daljini.
“Naišao je kombi iz brigade, koji me je povezao. U tom kombiju je bio jedan mali. Sjećam se da je, kada je vidio svjetla naše kasarne, rekao: ‘Je li ovo Srebrenica, gdje je moj babo?’ Bio je mali dječak… Mene su ostavili u komandi, a njega odvezli u bolnicu. U komandi se pričalo kako je sve dobro odrađeno, kako treba nagraditi ljude koji su strijeljali…”, prisjetio se svjedok.
Prema njegovom iskazu, narednog dana su svi u komandi Zvorničke brigade znali šta se desilo u Orahovcu.
Prema navodima optužnice, Pelemiš i Perić su s drugim pripadnicima VRS-a, uključujući Popovića i Nikolića, od 10. jula do 1. novembra 1995. bili svjesni učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu, sa zajedničkim planom da uhvate, zatvore i po kratkom postupku pogube vojno sposobne muškarce i dječake Bošnjake iz Srebrenice.
Na ovom ročištu je Ljubomir Kitić, predsjedavajući sudskog vijeća, kazao da je u slučaju Pelemiš i Perić proteklo više od 30 dana između ročišta a da nisu izvođeni dokazi, te da je, prema zakonskim odredbama, potrebno da pretres krene ispočetka.
Prema odredbama Zakona o krivičnom postupku (ZKP) BiH, glavni pretres mora ponovno početi ako je između dvaju ročišta proteklo više od 30 dana. U tim slučajevima, uz saglasnost svih strana, nije potrebno ponovno saslušavati svjedoke, već se mogu koristiti iskazi koje su dali na ranijem glavnom pretresu.
Obje strane u ovom postupku su se složile da nije potrebno ponovno čitati optužnicu i saslušavati svjedoke te je Kitić samo konstatirao da su u spis uvršteni iskazi 28 svjedoka koje je tužilaštvo do sada saslušalo, te više od 70 materijalnih dokaza.