Teva
Participant
    Post count: 8872

    Nas Zlaja
    (prica i par anegdota mene i Zlaje)

    Naletih prekuce u Avazu na ovaj clanak o nasem Zlatanu Zlaji Alispahicu,
    pa mi navalise sjecanja i moradoh ovu pricu da napisem.
    Zlatan Alispahic kantautor i dizajner ima Rogaticke korijene njegovi djed i nana su rodeni Rogaticani, a njegovim venama tece i Fejzicka i Cengicka krv.
    Zlaja je jedan od unuka vec spominjanih i ovdje u ovoj temi na starim slikama pokazanih starih Rogaticana Mehemeda i Behije (rodj. Cengic) Fejzic.
    Oni su nekad davno odselili u Zavidovice….

    Prica ide ovako:
    Zlaja je ranijih godina cesto ferija provodio u Rogatici sa svojima.
    Ako nisu oni dosli za ferije kod nas u Rogaticu razlog je bio taj sto smo mi otisli kod njih u Zavidovice.
    Zlaja je godinu mladji od mene tako da za sve ono sto smo skrivili istim arsinom smo bili kaznjeni obadvojica.
    Rodio se sa darom za muziku i slikarstvo.
    Jos kao dijete je rasturo gitaru i pravio predivne crteze.
    U sjecanju mi je osto jedan portret mog Cajeta a koji je napravio Zlaja.
    Caje mali sa tuferom na oku, ali nazalost i to je kao i sve ostalo izgorelo…..

    Prica prva:
    Vjencanje Suada Fejzica i Nadje Ajanovic u Zavidovicima (ima slika u ovoj temi).
    Otisli svatovi po mladu u Zepce a mi mala djeca ostali kod kuce pod budnim okom komsinice Aise.
    Igrali se mi u basci iza kuce i nasli slauf kojim tetak zaljeva bascu.
    Iskopali rupu, napravili sebi bazen i kupali se onako u haljinama u onom blatu.
    Trebaju svatovi izbiti sa mladom i posla Aisa da vidi sta je sa nama.
    Kad nas je vidila samo sto je slag nije strefio.
    Nalupala nas dobro, sprala onako slaufom i kasnije smo mi pospali uplakani od silnih batina.
    Svatovi stigli a mi spavamo u behutu….

    Prica druga:
    Maj ratne ’93.
    Ja sa mamom u Kaknju i kazem ja njoj da odoh koji petsest dana kod tetke i tetka u Zavidovice.
    Svratim u Zenicu po mog jarana Fudu Bradarca.
    Nejse, nadjemo u Zavidovicima i naseg Mirsada Misa Causevica.
    Dvanesti maj (meni u to vrijeme vazan datum), suncano vrijeme i mi odemo na rijeku Krivaju na ratnu festu.
    U neko doba popodne se i okupasmo…..
    Iako je rat zivot tece dalje i festa se.
    Navece Zlaja svira u kaficu “Kod Pike”.
    Onako kantautorski samo sa gitarom ili bolje reci dvije.
    Kafic pun ko ista.
    S obzirom da u Zavidovicima zivi dosta Hrvata znaci da su i oni na zabavi prisutni u prilicnom broju.
    Vec se ono po Bosni bilo pocelo kuhati izmedju nas i njih.
    Zakuha se i samo sto se ne pobijemo.
    Guzva se i mi Bogami spremni.
    Prodera se Zlaja nesto kao sta vam je majmuni jedni i razlupa jednu gitaru u komadice, spodbi drugu otpjeva pjesmu o Zavidovicima i razlupa i onu drugu.
    Situacija se smiri, utome stigose policajci i ta vece prodje mirno.
    Par dana kasnije smo se ja i Fudo “zadnjim vozom” vratili za Zenicu.
    Odmah poslije rata sam mu ja dao jednu gitaru iz mog ratnog plijena…..

    Jos par rijeci o Zlaji…..

    Zlatan Alispahic je ponovo roden 1995. godine,
    kada je ”Vijece Staraca” u Daytonu konacno odlucilo da prekine rat u
    Bosni i Hercegovini.
    Prije rata uspio je zavrsiti ALU u Sarajevu-Odsjek Grafickog dizajna,
    cime je stekao status Akademskog Gradanina!
    (sto i nije neka prednost,ovdje kod nas…)
    Kao KANTAUTOR, najveci kompliment u ratu dobio je od jedne
    penzionerke: ”Sine, slusajuci tvoju Gladnu Pjesmu, mnogo lakse
    sve ovo podnosim!”

    Vise mozete procitati, pogledati par Zlajinih slicica i poslusati njegovu muziku na:
    http://www.zlatan-art.com/rodjen.htm