Nas Zlaja
(prica i par anegdota mene i Zlaje)
Naletih prekuce u Avazu na ovaj clanak o nasem Zlatanu Zlaji Alispahicu,
pa mi navalise sjecanja i moradoh ovu pricu da napisem.
Zlatan Alispahic kantautor i dizajner ima Rogaticke korijene njegovi djed i nana su rodeni Rogaticani, a njegovim venama tece i Fejzicka i Cengicka krv.
Zlaja je jedan od unuka vec spominjanih i ovdje u ovoj temi na starim slikama pokazanih starih Rogaticana Mehemeda i Behije (rodj. Cengic) Fejzic.
Oni su nekad davno odselili u Zavidovice….
Prica ide ovako:
Zlaja je ranijih godina cesto ferija provodio u Rogatici sa svojima.
Ako nisu oni dosli za ferije kod nas u Rogaticu razlog je bio taj sto smo mi otisli kod njih u Zavidovice.
Zlaja je godinu mladji od mene tako da za sve ono sto smo skrivili istim arsinom smo bili kaznjeni obadvojica.
Rodio se sa darom za muziku i slikarstvo.
Jos kao dijete je rasturo gitaru i pravio predivne crteze.
U sjecanju mi je osto jedan portret mog Cajeta a koji je napravio Zlaja.
Caje mali sa tuferom na oku, ali nazalost i to je kao i sve ostalo izgorelo…..
Prica prva:
Vjencanje Suada Fejzica i Nadje Ajanovic u Zavidovicima (ima slika u ovoj temi).
Otisli svatovi po mladu u Zepce a mi mala djeca ostali kod kuce pod budnim okom komsinice Aise.
Igrali se mi u basci iza kuce i nasli slauf kojim tetak zaljeva bascu.
Iskopali rupu, napravili sebi bazen i kupali se onako u haljinama u onom blatu.
Trebaju svatovi izbiti sa mladom i posla Aisa da vidi sta je sa nama.
Kad nas je vidila samo sto je slag nije strefio.
Nalupala nas dobro, sprala onako slaufom i kasnije smo mi pospali uplakani od silnih batina.
Svatovi stigli a mi spavamo u behutu….
Prica druga:
Maj ratne ’93.
Ja sa mamom u Kaknju i kazem ja njoj da odoh koji petsest dana kod tetke i tetka u Zavidovice.
Svratim u Zenicu po mog jarana Fudu Bradarca.
Nejse, nadjemo u Zavidovicima i naseg Mirsada Misa Causevica.
Dvanesti maj (meni u to vrijeme vazan datum), suncano vrijeme i mi odemo na rijeku Krivaju na ratnu festu.
U neko doba popodne se i okupasmo…..
Iako je rat zivot tece dalje i festa se.
Navece Zlaja svira u kaficu “Kod Pike”.
Onako kantautorski samo sa gitarom ili bolje reci dvije.
Kafic pun ko ista.
S obzirom da u Zavidovicima zivi dosta Hrvata znaci da su i oni na zabavi prisutni u prilicnom broju.
Vec se ono po Bosni bilo pocelo kuhati izmedju nas i njih.
Zakuha se i samo sto se ne pobijemo.
Guzva se i mi Bogami spremni.
Prodera se Zlaja nesto kao sta vam je majmuni jedni i razlupa jednu gitaru u komadice, spodbi drugu otpjeva pjesmu o Zavidovicima i razlupa i onu drugu.
Situacija se smiri, utome stigose policajci i ta vece prodje mirno.
Par dana kasnije smo se ja i Fudo “zadnjim vozom” vratili za Zenicu.
Odmah poslije rata sam mu ja dao jednu gitaru iz mog ratnog plijena…..
Jos par rijeci o Zlaji…..
Zlatan Alispahic je ponovo roden 1995. godine,
kada je ”Vijece Staraca” u Daytonu konacno odlucilo da prekine rat u
Bosni i Hercegovini.
Prije rata uspio je zavrsiti ALU u Sarajevu-Odsjek Grafickog dizajna,
cime je stekao status Akademskog Gradanina!
(sto i nije neka prednost,ovdje kod nas…)
Kao KANTAUTOR, najveci kompliment u ratu dobio je od jedne
penzionerke: ”Sine, slusajuci tvoju Gladnu Pjesmu, mnogo lakse
sve ovo podnosim!”
Vise mozete procitati, pogledati par Zlajinih slicica i poslusati njegovu muziku na:
http://www.zlatan-art.com/rodjen.htm