DOLAZAK NA GRADINU
U Rogatici sam zadnji put bio na samom pocetku aprila ’92 ….
Nakon vise od deset godina rada u TPR-u,negdje polovinom ’91 uzimam 24 plate i napustam i TPR i Rogaticu.
Odmah se zaposljavam sa sada vec mojom bivsom zenom u Sarajevu kao akviziter u Poslovni informator.Vlasnici firme su bili nasi Rogaticani moje komsije,prijatelji i jarani:Galib Drakovac,Safet Medosevic-Sale i nedavno preminuli Semso Kulovac.
Radili smo po citavoj teritoriji Bosne a svakog petka smo dolazili u Vlasenicu jer nam je tamo ostajo nas dvogodisnji sin Dzenis na cuvanju kod njegove nene po majci.
Cesto smo dolazili i u Rogaticu.
S obzirom da je registar djelatnosti bio zavrsen proveli smo cijeli mart u Rogatici na odmoru.Noci u Rogatici sam provodio na strazi sa mojim komsijama……..
Proso je i odmor i mi smo posli za Vlasenicu da ostavimo Dzenisa a mi da krenemo dalje za Banjaluku.Par mjeseci prije toga sam kupio audija 80 tako da smo putovali autom.
Imam par slika sa Gradine pa cu ih postaviti kad budem piso o dogadjajima na Gradini.
Gepek je bio pun razno raznih formulara,uplatnica,registara,imenika…
Prosli smo sretno bez zaustavljanja Sokolac.Dalje poslije nekoliko kilometara zaustavila nas je srpska vojna policija.Raznorazna ispitivanja i pretres trajali su duze od sata.
Dzenis se bio prepo i plakao je cijelo vrijeme i ja sam i sad ubijedjen da samo njemu treba da budemo zahvalni sto su nas pustili da idemo dalje.
Jos su nam rekli da ako nas opet negdje zaustave da kazemo da su nas oni pretresli i pustili dalje.
Evo sad mi naompade da se mjesto gdje su nas zaustavili zove Mrkalji ili tako nesto slicno.
Uglavnom sretno smo stigli u Vlasenicu i produzili jos tri kilometra prema Zvorniku,i dole kod Muhine kafane skrenuli lijevo i makadamom se popeli gore na Gradinu.
Kad sad razmisljam o tome tek sam svjestan koja sam budala i koliko sam naivan tada bio i uputio se tada na put preko Romanije ili bolje receno preko Sokoca i Han Pijeska.
Ali s vjerom u dragog Allaha svjestan sam da covjek svagdje mora sam doci po svoju nafaku a nikako da ce nafaka sama doci.
Dok te nafaka negdje ceka nemoras se bojati samo trebas svjesno razmisljati ne bojati se i ne srljati…….
Boze mili kako su gore bili sretni sto nas vide i skoro nisu mogli da vjeruju da smo bezbijedno prosli jer je Vlasenica vec bila okupirana bez metka i terora sa raznim srpskim(komsijskim) barikadama.
Teror,zlostavljanja,protjerivanja, ubijanja,paljenja svih Bosnjackih sela, ce tek doci…..
O tome sledeci put…….