Pokusaj proboja za Kalesiju
Vec je pocetak septembra,cetnici napadaju ucestalo na svim frontovima.
Zarobili nasi jednog mladog cetnika i on prica kako su gore u Milicima napravili most i da ce pokusati svim silama da ga postave na mjesto gdje su stari most nasi minirali u Novoj kasabi.
Sve se vise prica o proboju za Kalesiju.
Ja i Rasid odlazimo u komandu i nudimo se da nosimo ranjenike.
Na svakog ranjenika ide 8 ljudi.
Medjutim dobivamo odgovor da su ljudi vec odredjeni i da mi mozemo ici ako hocemo sa narodom.
Dobijamo pismene dozvole i ja i Rasid.
Bez dozvole inace nemoze niko izaci iz Cerske,jer je policijski punkt gore pod Udrcom.
Odlazimo u bolnicu selamimo se sa Drumom,i kazemo mu da mi idemo Kasimu u Kamenicu Zvornicku,a on ce nas odvesti na Snagovo iznad Zvornika odakle se za nekoliko dana krece za Kalesiju.
Kasim nam se obradovo misleci da smo dosli kod njega da budemo.
Reko sam mu da nam je namjera da sutra idemo na Snagovo.
Naravno on je odmah pristo da ce nas odvesti.
Ima nekoliko sati hoda.
Prespavali smo i ujutro krenuli.Prvo sumama pa preko neke visoravni i onda smo ugledali selo Liplje.
Veliko prostranstvo pred nama,koje moramo preci i poslije ispod Kule dalje.
Liplje veliko selo sa skolom i zadrugom,i Kasim nam usput prica kako su cetnici bili upali,pofatali narod i zatvorili u skolu ili zadrugu,ne sjecam se dobro,ali su uvece odvazni mladici, koji su bili izbjegli,iznenadili cetnike,pobili ih i oslobodili silu naroda.
Narod je odatle mahom otiso gore na Novo selo koje se nalazi negdje iznad puta Konjevic polje-Zvornik.
Hele popodne smo stigli na Snagovo.
Upoznali smo se sa Nindzinim ocem i on nas je smjestio u podrum novoizgradjene bratove mu kuce.
Nindza je inace glavni vodic za Kalesiju,i trenutno je otiso za Kalesiju i treba da se vrati svaki dan.
Uspud dolazeci na Snagovo prosli smo kroz selo Mehmedici i Kasim nam je pokazo kucu u koju su cetnici zatvorili i zapalili preko 30 osoba,zena,djece i staraca.
Prokleti da su cetnicki dusmani.
Narednih dana je pridolazio narod i blizio se dan pokreta.
Cetnici granatiraju ponekad iz Glumine donje.
Narod se sakuplja u sumi,i tu i spava.
Doso je i dan kad su stigli i ranjenici,sto je znacilo da se tu noc polazi.
Sa prvim sumrakom se silazilo dole prema cesti koja vodi od Zvornika prema Tuzli i Sekovicima preko Caparda.
Prvo izvidnica i obezbjedjenje pa onda ranjenici.
Rasid mi rece da se probamo ubaciti medju nosace ranjenika sto smo i ucinili i presli asfalt medju prvima.
Prelazilo se u grupicama,kad ne bi bilo saobracaja koji je inace nocu bio slab.
Jos gore na Snagovu strogo je naredjeno da nema price i pusenja.
Prelaskom ceste islo se gore skroz sa druge strane brda i tu se cekalo par sati da se narod prebaci,jer dalje je planina i nema sela, ali ima puno miniranih terena,pa treba strogo slijediti vodice.
Receno je nama muskarcima koji smo slobodni(nismo nosaci ranjenika) da pomognemo starim osobama i zenama sa djecom.
Ja sam uzeo jedno dijete od otprilike 2 godine od jedne zene koja je imala dvoje djece.
Usput mi je tiho ispricala da ima namjeru otici muzu koji radi u Njemackoj.
Dijete koje sam ja nosio je zaspalo i ja sam ga prebacivo sa ramena na rame sa nogama naprijed,jer ipak se islo cijelu noc i oteza.
I sad me stid i od Boga strah sto sam tad pomislio u sebi “fala Bogu sto to nije moje dijete i sto je moj Dzenis na sigurnom na slobodnoj Tuzlanskoj teritoriji”.
I to je ipak necije dijete.
Pred samu zoru smo stigli pred Baljkovicu,cetnicko uporiste odakle napadaju Kalesiju.
Dogovor sa Kalesijom je bio da se udari istovremeno na cetnike u cik zore i mi i oni.
Narod je nako u koloni posjedo po zemlji u iscekivanju.
Poslije nekog vremena cula se explozija skroz blizu.
Neko je aktiviro “pastetu”.
Culi su se tihi jauci i nista vise.
U cik zore pocelo je zestoko puskaranje koje je trajalo jedno pola sata,i onda je stigla naredba da se bjezi nazad jer naviru cetnici.
Nismo se uspjeli probiti i cetnika je bilo previse,ko da su znali za prevod naroda i ranjenika.
A mozda i jesu.
I sad se pitam zasto je izostala pomoc nasih sa Kalesijske strane???????
Da li je bila izdaja i zrtvovanje naroda ne bi li svijet reagovo i ne bi li NATO stao u zastitu jadnog naroda.
Panika.Svako je trco i bjezo gdje je mislio da mu je sigurnije.
Pucalo je nenormalno,padale su minobacacke granate……..
Tako blizu a tako daleko.
Bilo nam je potrebno jos mozda kilometar da budemo na slobodnoj teritoriji Kalesije.
Boze mili zasto cetnicke zvijeri ne pustise narod da prodje.
Pola dana je trajala trka nazad na Snagovo.
Dva cetnicka “orla 4” su bombardovala i mitraljirala PAM-ovima cijelo vrijeme po narodu.
Znam dobro da su bili orlovi jer sam u onoj po…… jna bio plavac.
Nekad bi tukli iz visine a nekad bi nadlijetali nisko da zadaju sto vise straha jadnom narodu.
Sreca nasa da je kraj bio sumovit.
Bitka na Kozari je crtani film u odnosu da ovo sto prezivljava nas narod.
Bilo je toplo.
Vrucina.
Zedj.
Ponekad bi naleti na omanji izvor koji je narod bio zamutio pijuci na brzinu.Srkni brzo i leti dalje.
Boze mili tragedije.
Kad smo doletili do brda kod ceste dole je pucalo.
Vrilo ko u kazanu.
Nanize se letilo vise na straznici nego na nogama.
Na cesti nasi pucaju po autima koja dolaze.
Moralo se,otkud znas ko je obicni ljudi ili cetnici.
Vidio sam na desetine izresetanih auta.
Bili smo na izmaku snaga kad smo se popeli na Snagovo,gdje su nas nasi docekivali.
Narod bi malo odmorio i bjezo dalje prema Liplju.
Mi smo odlucili da ostanemo na Snagovu jer i tako nemamo gdje.
Niko od ranjenika nije ostavljen i tek sam tada sazno kako je komanda u Cerskoj postupila ispravo.
Svakog ranjenika su nosili njegovi blizi,rodjaci i komsije.
Danima je jos narod dolazio.
Culi smo da je neko sluso na radiju da je dosta zena i djece zarobljeno i odvedeno u Zvornik.
Cim si jadni narode zasluzio ovakvu kaznu.
Ostalo nas je nekoliko na Snagovu,a bolje da nismo…………..