Prvi dani u Cerskoj
Iduci nanize sve bolje i bolje nam se ukazivalo prostranstvo Cerske.
Ogromna teritorija,prosarana desetinama sela.
Livade,njive,vocnjaci svuda.
Sam dragi Allah zna kako izgleda Dzennet,ali za mene je Cerska Dzennet ovodunjalucki.
Prvo sto sam pomislio u sebi bilo je da ovdje nema i nece biti gladi.
Kasnije su mi pricali da silne njive pod psenicom,kukuruzom,krompirom i ostalim poljoprivrednim kulturama nisu zasijane ove ’92 zbog rata,nego da je to uvijek tako bilo.
Radan,veseo i gostoprimljiv je ovaj Ceranski narod,govorili su mi.
U to cu se i sam uvjeriti narednih mjeseci.
I ranije sam ja u Vlasenici sluso o Cerskoj i Ceranima,ali pojma nisam imo ni gdje se nalazi a kamo li da cu i sam tamo neko vrijeme proziviti,silom prilika.
U Cersku sam doso preko planine Rogosije a kad sam vec tamo bio onda me interesovalo i kako se tamo dolazi asfaltom.
Cerska je mjesna zajednica opcine Vlasenica i ona se nalazi fakticki blizu Konjevic polja.
Od Vlasenice putem prema Zvorniku,prvo dole dodju Milici(sada zasebna opcina),onda poslije jos nekoliko kilometara Nova kasaba.Poslije Kasabe jos nekoliko kilometara sa lijeve strane nalazi se jedan silos-mlin za zitarice.Pored mlina je put koji te dovodi poslije nekoliko kilometara u Cersku.
Bogu iza nogu pomislio bi,ali nije,pitomina brate.
Ako ne bi skreno kod mlina za Cersku nego nastavio dalje stigo bi ubrzo u Konjevic polje.
Takodje predivan krajolik.U njemu je raskrsnica,pravo za Zvornik i srbiju,desno za Bratunac i Srebrenicu.
Nasa slobodna teritorija se prostirala tada od Nove kasabe gore(gdje je bio miniran most preko rijeke Jadar) i tamo do Kravice prema Bratuncu,i dole do sela Drinjaca,u kom se Jadar ulijeva u rijeku Drinjacu,koja dalje tece prema Drini.
Dalje slobodna teritorija je bila preko Cerske pa dalje preko Kamenice Zvornicke,Liplja do pod samu Kulu.Kule se svi sjecamo sa pocetka rata.
Sad covjek sam moze zamisliti koliko je cetnicima bila vazna ta komunikacija preko Konjevic polja.
Sa Romanije da bi isli za srbiju,morali su u Vlasenici lijevo prema nasem Kladnju,pa poslije nekog vremena desno prema Sekovicima,pa onda okolo preko Caparda za Zvornik.
Treba vazdan voziti,a preko Konjevic polja zacas.
E u tom istom Konjevic polju cu u oktobru iste godine sresti drugog i treceg Rogaticanina (Eseda Kurtica ,mog komsiju sa Holuca i starog Abida Podju sa Rudog).
Prije njih cu jos u septembru u Cerskoj sresti prvog Rogaticanina,starog Imamovica sa Zivaljevine(oca Fikreta Imamovica mog skolskog).
Otom-potom.
Kraj je maja.
Cerska veliko prostranstvo,sa ove Vlasenicke strane nalazi se planina Rogosija.Sa Zvornicke strane brdo Lijesanj,na njemu cetnici.Izmedju Cerske i Lijesnja duboki klanac kroz koji protice rijeka Drinjaca.Sa one strane prema Tuzli brdo Udrc.Planina ja bi reko.U nasim rukama.
Udrc ce se jos spominjati u ovom mom pisanju,
Silaskom u Cersku u samom podnozju planine udarili smo na prvo selo,nekoliko kuca i stara djamija sa drvenom munarom.
Odatle su nas uputili prema skoli gdje je bio prihvatni centar.
Presli smo most preko jednog potoka i dosli na asfaltni put.
Odatle smo skrenuli desno nanize prema skoli.Poslije nekog vremena stigli smo do skole.
Skola velika puna naroda.Odmah se dalo primijetiti da je to prihvatni centar.
Tu smo se prijavili,gdje smo evidentirani i Dajdja je pito za put za Sejmenovice.Nastavili smo dalje putem i na jednom raskrscu skrenuli smo lijevo.
Bili smo blizu kanjona,ulaska u Cersku od Konjevic polja.
To je ujedno bio i najnizi dio Cerske.Isli smo uzbrdo i prosli kroz tri-cetiri sela i stigli u Sejmenovice.
Primili su nas rado a mi smo rekli da necemo dugo ostati,samo da se snadjemo. Dali su nam presvlaku da se okupamo i presvucemo.
Poslije kupanja legli smo da spavamo i prespavali smo cijeli dan.Ustali smo uvece,malo posjedili i opet legli.
Sutra sabahile smo ustali i isli da cekamo Rasida da dodje.
Nije doso taj dan.
Brinuli smo se i na svu srecu stigo je treci dan.
Prezivio je jos jedan napad cetnika na Gradinu.
Rasid se smjestio sa komsijama u jednu novu jos neuseljenu kucu,jer nije htio da se odvaja od komsija iako smo ga mi zvali da ide sa nama.
Sutradan smo otisli u komandu koja je bila u kucama trijice brace pod Udrcom.U selu je bila lijepa i velika novo izgradjena djamija.
Dobili smo raspored i podtvrde za oruzje koje je ostalo na liniji.
Sve je uradjeno po pravilu i sa brojevima pusaka.
Rasid i Dajdja su zbog godina dobili raspored u radni vod gdje je trebalo iskopati jos dosta rovova i transea a ja i Mali jednu smjenu kao cuvari u zatvoru.Dnevno sest sahata.To nam je bila jedina obaveza i imali smo dva obroka dnevno.
S obzirom da je tek proljece nema problema,voca izobila vec tresnje pocele,a kasnije ce biti i pecenjaka i krompira.
Dosta vremena cemo provesti to ljeto na trenjama i ostalim vockama.
Pobozan ovaj Ceranski narod,dosta djamija i vaze mirnodopski zakoni.
Zatvor u prvo vrijeme,jedna stala na osamku pod sumarkom.
Zatvorenici,tri cetnika i par nasih.Skupa.
Svaka kradja se kaznjavala,da ne povjerujes da u to vrijeme i na takvom mjestu vaze tako strogi zakoni.
Jedan od zatvorenika Kasim,iz Alica zaseoka Zvornicke mjesne zajednice Kamenica.
Komanda cjelokupne slobodne teritorije je bila u Cerskoj pa tako i sve pratece ustanove.
Spomeno sam Kasima zato jer i sa njim cu pojesti dosta kukuruze za vrijeme mog boravka na tim prostorima.
Kasnije je bio dobar borac i poslije rata mi je prico Rasid da se nikad nije pojavio na slobodnu teritoriju poslije pada Srebrenice u koju je bio preso kad je pala Cerska………..
Allah rahmetile mom Kasimu i svim nasim sehidima……….